Arhimandrit Makarije (Petrović)

Makarije (svetovno Marko Petrović, Temišvar, 173424. decembar Tver, 1766) je bio srpski filozof, teolog, propovednik i arhimandrit Žoltikovskog manastira.

Makarije (Petrović)
Datum rođenja(1734{{month}}{{{day}}})1734.
Mesto rođenjaTemišvarHabzburška monarhija
Datum smrti24. decembar 1766.(1766-12-24) (31/32 god.)
Mesto smrtiTverRuska Imperija
Obrazovanjefilozof, teolog
UniverzitetSlavjano-grčko-latinska akademija

Biografija

uredi

Marko Petrović[1] je rođen 1734. godine u Temišvaru, u srpskoj svešteničkoj porodici, tadašnja Habzburška monarhija. Osnovno obrazovanje je završio u svom rodnog gradu, da bi po preporpuci episkopa Visariona 1751. nastavio studije na Kijevskoj duhovnoj akademiji. Petrović 1753. godine odlazi u Moskvu gde završava studije retorike, filozofije i teologije na Slavjano-grčko-latinskoj akademiji.[2] On se 1758. godine zamonašuje u Zaikonospanskom manastiru u Moskvi i dobija duhovno ime Makarije. Iste godine postaje nastavnik retorike, a od 1759. propovednik na Moskovskoj duhovnoj akademiji. Od 1. septembra 1761. do 1. januara 1764. bio je prefekt i predavač filozofije na Moskovskoj duhovnoj akademiji. Zbog slabog zdravlja 1764. napušta mesto prefekta i odlazi u Tver kod svog prijatelja episkopa tverskog Gavrila. Tamo je rukopoložen za arhimandrita Žoltikovskog manastira i postaje rektor i predavač teologije na Tverskoj bogosloviji. U oktobru 1765. oboleva od plućne tuberkuloze i umire 24. decembra 1765. godine. Sahranjen je u Žoltikovskom manastiru.[3]

Važio je za jednog od najvećih propovednika svoga vremena, njegovi govori su postali uzor ruskog propovedništva. Bio je prvi koji je napisao udžbenik logike na ruskom jeziku Teorijska logika, prikupljena od različitih autora i poređana sličnim redosledom.[4] Kako je sam Makarije pisao, pri sastavljanju knjige nije sledio nijednog od prethodnih autora udžbenika logike, već je uzimao iz knjiga ono što je smatrao vrednim. Tako njegov udžbenik predstavlja i aristotelsku i volfsku logiku, ali nikad nije bio objavljen. Posle smrti objavljeni su neki njegovi radovi, Sistem teologije na ruskom i latinskom jeziku u Petrogradu, doživeo je više izdanja, a za knjigu je rečeno: „Logičnim rasporedom, jasnoćom misli i silinom dokaza, ova knjiga se uzdigla iznad ostalih svoga doba”. U Moskvi su 1798. objavljeni njegovi radovi Žitije i stradanja Svetog blaženopočivšeg kneza Mihaila Jaroslaviča Tverskog i Žitije Svetog Arsenija, vladike tverskog i čudotvorca. Radovi Pravoslavna pouka i Propovedi su delimično objavljeni 1790. godine u vidu Sabranih dela, a drugi deo njegove zaostavštine je ostao u rukopisima.[5]

Reference

uredi
  1. ^ Slovarь russkih pisateleй XVIII veka. Vыpusk 2. K—P. Sankt-Peterburg. 1999. str. 433. 
  2. ^ Tverskaя i Kašinskaя eparhiя 1881, str. 377.
  3. ^ Tverskaя i Kašinskaя eparhiя 1881, str. 378.
  4. ^ Cerović, Ljubivoje (1993). Znameniti Srbi u rumunskim zemljama. Novi Sad. str. 57. 
  5. ^ „Arhimandrit Makariй (Petrovič)”. tvereparhia.ru (na jeziku: ruski). 

Literatura

uredi
  • „Kniga pamяti Tverskoй seminarin rektora Želtikova monastыrя arhimandrita Makariя”. Tverskie eparhialьnыe vedomosti: 377—381. 1881.