Asertivnost je ponašanje koje karakteriše samouverena komunikacija svesna sopstvenih prava i vrednosti.[1]

Pojam

uredi

Pojam Asertivnost je preuzet iz engleskog jezika i potiče od dve reči:

  • To assert, v (glagol) = izjaviti, izneti (mišljenje), braniti ...
  • Assertive, adj (pridev) = uporan, samosvestan, samopouzdan

Asertivnost podrazumeva iskazivanje misli, osećanja i uverenja na direktan, iskren i socijalno prihvatljiv način uz uvažavanje prava drugih ljudi.[2]

Asertivno ponašanje karakteriše samopoštovanje koje je jednako poštovanju prava i vrednosti druge osobe.

Asertivna osoba zauzima životnu poziciju Ja vredim, Ti vrediš. Ona poštuje tuđe mišljenje i stavove ali to NE ZNAČI da se slaže sa njima. Asertivnim ponašanjem ona čuva svoje granice i dostojanstvo u situacijama kada realno postoji realna opasnost da bude izmanipulisana.

Asertivnost i asertivna komunikacija[3] su vrsta komunikacije  koja  vam u neprijatnim situacijama sa ljudima može mnogo pomoći. Asertivno ponašanje je izuzetno korisno kada želite da se zauzmete za sebe i svoja prava, a pri tom ne povredite druge. Tada se osoba   oseća  dobro zato što se zauzela  za sebe, zato što je uspela da komunicira na način koji je zadovoljavajući, i to naravno gradi i neguje samopouzdanje. Asertivnost se kao i svaka druga veština[4] uči kroz praksu.

Asertivnost ne podrazumeva samo način ponašanja već i to kako se osoba oseća. Odsustvo osećaja krivice i straha i osećaj da se postupa ispravno, čine emocionalnu komponentu asertivnosti.

Prednost asertivnosti

uredi

Ljudi poseduju više kontrole nad sobom jer se smatra da je ovakvom pozicijom komunikacija slobodnija od uobičajenih načina koji se odlikuju agresijom ili povlačenjem.

Asertivna prava

uredi

Asertivna prava proizilaze iz postojanja samog čoveka kao humanog bića. To su univerzalna ljudska prava koja su nezavisna od pola, nacionalnosti, boje kože i religijskih uverenja. Svaki čovek, samo zato što je čovek ima pravo na njih! Njihova primena važna je za očuvanje samopoštovanja i poštovanja drugih.

Osnovna asertivna prava su:

  • imate pravo da donosite sud o sopstvenom ponašanju, mislima i osećanjima i da preuzmete odgovornost za njihovo pokretanje i posledice po sebe;
  • imate pravo da ne dajete razloge ili izgovore da biste opravdali svoje ponašanje;
  • imate pravo da procenite da li ste odgovorni za nalaženje rešenja tuđih problema;
  • imate pravo da promenite mišljenje;
  • imate pravo da pravite greške – i da budete odgovorni za njih;
  • imate pravo da kažete: „Ne znam”;
  • imate pravo da ne zavisite od naklonosti drugih ljudi
  • imate pravo da budete nelogični u donošenju odluka.;
  • imate pravo da kažete: „Ne razumem”;
  • imate pravo da kažete: „Ne tiče me se”

Karakteristike

uredi

Karakteristike asertivnog ponašanja su:

  • aktivno slušanje
  • poštovanje drugoga
  • jasno i konkretno izražavanje
  • prihvatanje odgovornosti za svoje reči i dela
  • spremnost da se izvini i da pohvali
  • upućivanje kritike uz uvažavanje ličnosti
  • prilagođena neverbalna komunikacija
  • tolerancija neprijatnosti

Karakteristike asertivnih ljudi:

  • poštuju sebe, svoje vreme i energiju
  • znaju da saniraju stres
  • imaju poverenje u sebe i u druge
  • deeskaliraju situaciju
  • otvoreni su za saradnju i nova rešenja
  • češće od drugih dobijaju ono što žele

Izvori

uredi
  1. ^ Deo članka je preuzet iz knjige Ivana Vidanovića „Rečnik socijalnog rada“ uz odobrenje autora.
  2. ^ Lange& Jakubowski, 1976
  3. ^ Pantić, Jelena. Putovanje u središte srca. 
  4. ^ Tatjana Milivojević, Milivojević. Agresivnost i asertivnost u komunikaciji – nedostaci i ograničenja teorije asertivnosti. 

Spoljašnje veze

uredi