Ahilov paratenonitis

Ahilov paratenonitis poznat i kao Ahilov peritendinitis, tenosinovitis ili tenovaginitis je zapaljenje omotača Ahilove tetive, koja povezuje mišiće potkolenice sa petnom kosti. Ahilov paratenonitis može izazvati ožiljke koji ograničavaju i čine bolnim kretanje Ahilove tetive.[1] Ahilov paratenonitis je uzrokovan prekomernom upotrebom ili ponovljenim pokretima i lošom obućom. Često se viđa kod maratonaca. Simptomi uključuju osetljivost, bol i otok u Ahilovom području. Simptomi su obično izrađeniji tokom aktivnosti.

Kod hroničnog Ahilovog paratenonitisa fibroblasti se pojavljuju zajedno sa perivaskularnim limfocitnim infiltratom.[2] Peritendinozno tkivo postaje makroskopski zadebljano i dolazi do novih adhezija vezivnog tkiva. Kod Ahilovog paratenonitisa, inflamatorne ćelije se nalaze u ćelijskim elementima paratenona i u vaskularnom urastanju.[3] Kako hronične bolne tetive imaju urastanje čulnih i simpatičkih nerava iz paratenona — samo denervacija hroničnih bolnih tetiva dovodi do ublažavanja bola kod većine pacijenata.

Tretman se sastoji od odmora, ublažavanja bolova, vežbi istezanja i promene sportskih tehnika i obuće kako bi se smanjio stres na tetivu.[1]

Epidemiologija

uredi

Ahilov paratenonitis je čest, ali učestalost zavisi od mnogih faktora. Obično se nalazi kod sportista kao posledica povrede ili nakon prekomerne upotrebe skočnih zglobova.[2]

Etiopatogeneza

uredi

Pored svojih uobičajenih komponenti vezivnog tkiva, Ahilove tetive su okružena labavim areolarnim vezivnim tkivom koje čini potpunu ili delimični omotač oko njih.[4] Omotač koji je nastao oko ovih tetiva se naziva paratenon.[4] Paratenon se u suštini sastoji od kolagena sa fibrilnim vlaknima tipa 1 i tipa 3, nekim elastinskim fibrilima i unutrašnje oblogeod sinovijalnih ćelija.[5] Prostor ispod paratenona je bogat mukopolisaharidima koji omogućavaju paratenonu da deluje kao elastična traka koja omogućava slobodu kretanja tetiva.[6] Paratenon može postati i ovojnica ispunjena sinovijalnom tečnošću, teno-sinovijum, u tetivama koje su podvrgnuti trenju.[7].

Paratenon ima dobro dotok krvi,[8] pa se primećuje da paratenonitis (upala paratenona) nastaje kada se tetiva preterano trlja preko koštane izbočine, U takvim stanjima se npr. kod akutnog Ahilovog paratenonitisa, javlja inflamatorna reakcija ćelija, edem, ekstravazacija proteina plazme, akumulacija fibrina i retka fibroblastična proliferacija. Posle nekoliko sati do nekoliko dana, fibrinozni eksudat ispunjava ovojnicu tetive uzrokujući krepitacije koje se mogu osetiti kliničkim pregledom.[8] Mononuklearne ćelije se retko infiltriraju u paratenon.[8]

U svim slučajevima kod Ahilovog paratenonitis nađena je blaga inflamatorna ćelijska reakcija. Masno areolno tkivo je jasno zadebljano i edematozno sa znacima fibrinozne eksudacije, rasprostranjene masne nekroze, značajne proliferacije vezivnog tkiva i formiranje adhezije. Krvni sudovi pokazuju duboke degenerativne i nekrotizirajuće promene. Tanke membrane paratenona su jasno hipertrofirane.[9]

Povećane aktivnosti enzima su uglavnom pronađene u fibroblastima, inflamatornim ćelijama i vaskularnim zidovima.[10] Utvrđena je umerena aktivnost lizozomalnih enzima, povećana aktivnost enzima transporta elektrona, anaerobna glikoliza, pentozofosfatni šant i smanjena aktivnost enzima aerobnog energetskog metabolizma. Istovremeno je u upaljenom paratenonu pronađena je povećana količina neutralnih i kiselih mukopolisaharida i lokalno povećana količina elastičnih vlakana.[9]

Ovi rezultati ukazuju na to da se kod Ahilovog paratenonitisa javljaju izražene metaboličke promene, odnosno pojačan katabolizam i smanjena oksigenacija zapaljenog područja. Morfološke promene sugerišu da može biti oštećena klizna funkcija paratenona.[9]

Paratenonitis se može razviti kao rezultat:

  • prekomerne upotrebe tetive,
  • ponovljajućih pokreta i
  • loše obućom.[3]

Često se viđa kod maratonaca.[3]

Klinička slika

uredi

Klinički se manifestuje bolovima pri pokretu, osetljivošću na palpaciju, akutnim edemom i hiperemijom paratenona sa infiltracijom inflamatornih ćelija,[11] Posle nekoliko sati ili nekoliko dana, ovojnica tetive je ispunjena fibrinoznim eksudatom koji dovodi do krepitacija Simptomi se pojačavaju tokom aktivnosti.

Dijagnoza

uredi

Dijagnoza se može postaviti kombinacijom kliničkog fizičkog pregleda i tipičnim nalaza radioloških snimanja.

Ultrazvuk
uredi

Na ultrazvuku, Ahilov paratenonitis se može pojaviti kao linearna hipoehoična obloga oko tetive sa povezanom hiperemijom na kolor dopleru kod hronične inflamacije.[12]

U akutnoj fazi, oko Ahilove tetive se može videti linearna struktura ispunjena tečnošću. U hroničnoj fazi mogu se videti ožiljke mekih tkiva koje se šire u peritendinozno masno tkivo.[12]

Karakteristike signala
uredi
  • T1: hipointenzivna
  • T2/PD: hiperintenzivan
  • STIR/PDFS: hiperintenzivan
  • T1 C+ (Gd): poboljšanje

Radiološki izveštaj

uredi

Opis sledećih karakteristika treba da bude u radiološkom izveštaju:

  • inflamatorne promene paratenona
  • prisustvo ili odsustvo tendinopatije
  • prisustvo ili odsustvo kidanja ili rupture tetiva

Diferencijalna dijagnoza

uredi
  • tendinopatija
  • kidanje tetive
  • ruptura tetiva

Terapija

uredi

Tretman se sastoji od odmora, ublažavanja bolova, vežbi istezanja i promene sportskih tehnika i obuće kako bi se smanjio stres na tetivu.

Terapija je obično konzervativna sa nesteroidnim antiinflamatornim lekovima , modifikacijom aktivnosti, fizikalnom terapijom.[13]

Ako konzervativno lečenje ne uspe, može se izvršiti skidanje paratenona.

Komplikacije

uredi

Hronični Ahilov paratenonitis može dalje napredovati u tendinopatiju i kidanje tetive.[1]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi
  1. ^ a b v „Achilles paratenonitis | Cigna”. www.cigna.com. Pristupljeno 2022-02-11. 
  2. ^ a b Palmer, William; Bancroft, Laura; Bonar, Fiona; Choi, Jung-Ah; Cotten, Anne; Griffith, James F.; Robinson, Philip; Pfirrmann, Christian W.A. (2020). „Glossary of terms for musculoskeletal radiology”. Skeletal Radiology. 49 (Suppl 1): 1—33. PMID 32488336. doi:10.1007/s00256-020-03465-1. 
  3. ^ a b v Maffulli, N.; Wong, J.; Almekinders, L. C. (2003). „Types and epidemiology of tendinopathy”. Clinics in Sports Medicine. 22 (4): 675—692. PMID 14560540. doi:10.1016/s0278-5919(03)00004-8. 
  4. ^ a b Norkin CC and Levangie PK. (1992) Joint stucture and function. A comprehensive analysis. Philadelphia Press.
  5. ^ Williams JG (1986). „Achilles tendon lesions in sport.”. Sports Med. 3 (2): 114—135. PMID 3515485. doi:10.2165/00007256-198603020-00003. 
  6. ^ Kvist M (1994). „Achilles tendon injuries I athletes”. Sports Med. 18 (3): 173—201. PMID 7809555. doi:10.2165/00007256-199418030-00004. 
  7. ^ Curwin S (1996) Tendon injuries: Pathophysiology and treatment. In:Zachasewski JE, Magee DJ, Quillen WS (eds) Athletic injuries and rehabilitation. WB Saunders Co, Philadelphia pp. 27-53
  8. ^ a b v Khan KM, Cook JL, Bonar F, Harcourt P, Astrom M (1999) Histopathology of common tendinopathies. Sports Med 27: 393-408
  9. ^ a b v Kvist, Martti; Józsa, Lászlo; Järvinen, Markku J.; Kvist, Helmer (1987-01-01). „Chronic achilles paratenonitis in athletes: a histological and histochemical study”. Pathology (na jeziku: engleski). 19 (1): 1—11. ISSN 0031-3025. PMID 3588019. S2CID 20506330. doi:10.3109/00313028709065127. 
  10. ^ C Backman 1, L Boquist, J Fridén, R Lorentzon, G Toolanen Chronic achilles paratenonitis with tendinosis: an experimental model in the rabbit. 8  (4):  541-7.
  11. ^ Feger, Joachim. „Paratenonitis | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org”. Radiopaedia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-10. 
  12. ^ a b Syha, R.; Springer, F.; Ketelsen, D.; Ipach, I.; Kramer, U.; Horger, M.; Schick, F.; Grosse, U. (2013). „Achillodynia - Radiological Imaging of Acute and Chronic Overuse Injuries of the Achilles Tendon”. Röfo - Fortschritte Auf dem Gebiet der Röntgenstrahlen und der Bildgebenden Verfahren. 185 (11): 1041—1055. PMID 23888478. S2CID 44244922. doi:10.1055/s-0033-1335170. 
  13. ^ Saini, Sundeep S.; Reb, Christopher W.; Chapter, Megan; Daniel, Joseph N. (2015). „Achilles Tendon Disorders”. Journal of Osteopathic Medicine. 115 (11): 670—676. PMID 26501760. S2CID 38760963. doi:10.7556/jaoa.2015.138. 

Spoljašnje veze

uredi
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).