Aco VII Novelo, poznat i kao Aco VII od Este (1205. — 16. februar 1264), bio je sin vojvode Ferare Aca VI i nepoznate žene iz porodice Aldobrandesči i sam je bio vojvoda, ali u dva navrata od 1215. do 1222. i od 1242. do 1264. godine. Voleo je poeziju i umetnost, pa je počeo da gradi palate, široke ulice i vrtove.

Aco VII Novelo
Grb kuće D'Este
Lični podaci
Puno imeAco VII Novelo od Este, vojvoda od Ferare
Datum rođenja1205.
Mesto rođenjaFerara, Vojvodstvo Ferara
Datum smrti16. februar 1264.(1264-02-16) (58/59 god.)
Mesto smrtiFerara, Vojvodstvo Ferara
GrobCrkva Svetog Franje Asiškog u Ferari
Porodica
PotomstvoSaint Beatrice d'Este, Rinaldo I d'Este
RoditeljiAco VI od Este
nepoznata, iz porodice Aldobrandesči
DinastijaD'Este
vojvoda Ferare
Period(1215—1222) (prvi put),
(1242—1264) (drugi put)
PrethodnikAco VI od Este
NaslednikObico II od Este
SavladarToreli II Salinguera

Prva vladavina uredi

U novembru 1212. godine umro je Aco VI od Este, a vlast je, posle dugih borbi, nasledio nasledio Aco VII, koji je imao svega 10 godina. Godine 1217. postao je vladar Ankene Godine 1222. najžešći protivnik Acoa VI, Toreli II Salinguera je uz pomoć gibelina pod vlašću Ecelina II da Monakoa primorao Acoa VII da mu preda Feraru. Tokom perioda od 1222. do 1240. godine borio se sa Torelijem, ali nije imao uspeha. U ovoj borbi car Svetog rimskog carstva, Fridrih II Hoenštaufen je dobio Rovigo i primorje Vojvodstva Ferare.[traži se izvor]

Aco kao vođa Gvelfa uredi

Urzo posle pada s vlasti Aco je izabran za vođu Gvefa, koji su se borili protiv cara Svetog rimskog carstva, Fridriha II Hoenštaufena. 11. jula 1238. godine Aco je osvojio Brešu, a 1239. godine ga je porazio u bici kod Feance, a Fridrih se vratio u južnu Italiju. Novelo je tada oslobodio Feraru, ali posle oslobađanja gradom je i dalje vladao Ecelino III da Monako. Godine 1240. Ecelino je da bi smirio pobunjenog Acoa i da bi organizovao bolju odbranu grada od Mlečana, izabrao Acoa za svog zamenika, koji je time postao de facto gospodar grada.

Druga vladavina uredi

Dolazak na vlast uredi

Ovaj događaj nije poboljšao Ecelinov položaj, pa je 1242. godine isplanirao beg iz grada, dok je Acoa postavio za gospodara grada. Aco je ubrzo posle ovoga razbio opsadu.[traži se izvor]

Stanje u vojvodstvu uredi

Oko 1250. godine Aco je već bio gospodar Ferare i okolnih oblasti doline reke Po, Ređoa i planinskih krajeva Apeninskog poluostrva, ali i mnogih oblasti u Polesinu i Romanji. Godine 1253. tim oblastima je posle šest godina rata, dodata Modena. Najveći deo oblasti sačinjavale su se od laguna, močvara i reka. Aco je bio feudalni vladar. Dobijeni prihodi trošili su se na odbranu od Mlečana i Padove, ali i na isušivanje močvarnih krajeva, građenje puteva i mostova, na organizovanje velikih svečanosti i na ulepšavanje Ferare, koja je tada bila najvažniji trgovački grad, u kojem se trgovalo solju, kukuruzom i drvanom građom. Najčešće se trgovalo sa gradovima Komačom, Ravenom i Čevijom.

 
Aco zarobljava kralja Encia od Sicilije u bici kod Modene

Bitka kod Modene uredi

Posle Acovog osvaja Viterboa došlo je do mira između Gvelfa i Gibelina. 26. maja 1349. godine, Aco je nastavio svoj rat protiv Fridriha bitkom kod Modene, gde je sa 6 800 ljudi, uz pomoć vojske Lombardske lige, koju je vodio Otavio Ubaldini i Filipo Ugoni i u kojoj je bilo 2 000 ljudi, porazio kralja Sardinije, Enca, Fridrihovog sina, koji je sa sobom vodio 15 000 ljudi. Gobici obe strane su bili veliki, ali Enco je bio zarobljen i njegova vojska je imala za 400 ljudi više žrtava. Posle ove borbe Aco osvaja grad Komo. Već sledeće godine došlo je do Acove pobede kod Čingolija.

 
Bitka kod Kasanoa
 
Bitka kod Kastel Nuova

Rat protiv Gibelina uredi

Oko 1255. godine papa Aleksandar IV je organizovao krstaški rat protiv Ecelina. Na strani pape bila je Lombardska liga, Bolonja i sam Aco, koji je 16. septembra 1259. godine doprineo Ecelinovom porazu u bici kod Kasanoa. U ovoj bici Ecelino je imao 11 000 ljudi, ali je poražen. Posle te pobede Aco je odneo pobedu kod Kastel Nuova 4. septembra 1260. godine. U toj borbi Gibelini su imali vojsku od samo 17 000 vojnika čiji su zapovednici bili Podesta Troagizio i Đordano od Anglanoa, dok su Gvelfi, koje su vodili Podesta Rangoni i Monaldo Monaldeski, digli vojsku od 33 000 ljudi i odnali pobedu. Bilo je 600 poginulih i 400 ranjenih Gibelina, dok je kod Gvelfa bilo 2 500 poginulih i 1 500 zarobljenih.

Smrt uredi

Aco je umro 16. februara 1264. godine. Na vlasti ga je nasledio Obico, čiji je regent bio Aldinperego de Fontana, koga je Aco na samrti izabrao za regenta.

Porodica uredi

Godine 1221. ili 1225. oženio se plemkinjom Đovanom i sa njom imao četvoro dece. 19. novembra 1233. Đovana je umrla, a 1238. Aco se oženio Amabilijom Palivicini, kćerkom moćnog plemića Gvidoa Palivicinija i sa njom nije imao dece, ali se ona starala o Đovaninoj deci. Đovanin najstariji sin Rinaldo I od Este (rođen 1230. godine) je sa svojom suprugom Adelasijom da Romano 1238. ili 1239. godine zarobljen u Apuliji gde je i pogubljen zajedno sa suprugom 1251. godine. Rinaldo je imao jednu ljubavnicu sa kojom je 1247. godine dobio sina budućeg Obicoa II od Este i vojvode Ferare. Obico je dok mu je majka bila živa živeo u Raveni, a onda je posle njene smrti odveden u Feraru kod svog dede Acoa. Acov drugo dete bila je Beatris II od Este, koja je pobegla sa dvora i otišla u Polesin gde se zamonašila u manastiru Sen Antonio. Posle odlaska iz manastira umrla je 29. juna 1254. godine daleko od Ferare. Imala je dve mlađe sestre, koje su se zvale Konstanca i Kubitoza.[traži se izvor]

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Aco VI od Este
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Aco VII Novelo
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Literatura uredi

  • Acorsi Sara: Storia breve di Azzo VII tra Ferrara, Este e Grottazzolina, Cirelli & Zanirato. 2007. ISBN 978-88-902193-4-4.

Spoljašnje veze uredi


 
Vojvoda Ferare
(1215-1222)


 
Vođa Gvelfa
(oko 1230—1264)


 
Vojvoda Ferare
(1242-1264)