Ajron end vajn (engl. Iron & Wine; Čapin, 26. jul 1974) je umetničko ime folk rok pevača i tekstopisca Sema Bima (Sem Beam). Bim je izdao tri studijska albuma, nekoliko EP-ja i singlova i izdanja samo za preuzimanje s interneta, uključuji i živi album (snimak njegovog nastupa na „Bonaru festivalu muzike i umetnosti“ 2005. godine). Rastao je u Južnoj Karolini pre nego što se preselio u Floridu da bi pohađao školu, a trenutno živi u okolini Ostina u Teksasu. Ime „Ajron end vajn“ je uzeo od dijeteske zamene „Bif ajron end vajn“ (engl. Beef Iron & Wine), koju je otkrio u prodavnici robe široke potrošnje, dok je snimao film. Ime mu se svidelo, ali je odlučio da odbaci „bif“[1].

Ajron end vajn
Bim na koncertu u bazenu parka Makaren u Bruklinu, 2006. godine
Datum rođenja(1974-07-26)26. jul 1974.(49 god.)
Mesto rođenjaČapinSAD
Veb-sajtwww.ironandwine.com

Muzička karijera uredi

Svoj prvi Ajron end vajn album The Creek Drank the Cradle Bim je izdao za etiketu Sub Pop 2002. godine. Na tom albumu on je sam napisao, izveo, snimio i producirao svaku od numera u studiju u svom domu. Bazirajući se na zvucima akustičnih gitara, bendžoa i slajd gitara, muzika s albuma je poređena sa onom Nika Drejka (Nick Drake),[2] Sajmona i Garfankla (Simon and Garfunkel),[3] Nila Janga, Eliota Smita, Džona Fejhija (John Fahey) i Ralfa Stenlija (Ralph Stanley). Često je okarakterisana kao alt kantri (alt-country), progresivni folk (progressive folk) ili indi folk (indie folk), a sa lirske strane teme često prate paradigmu južnjačkog gotika (Southern Gothic). Prateći ovo izdanje, sledeće (2003) godine izdao je The Sea & The Rhythm, EP kolekciju drugih numera, takođe snimljenih u njegovom domu, koje su po stilu slične pesmama sa njegovog debija.

Bimov drugi album Our Endless Numbered Days (2004), je snimljen u profesionalnom studiju uz znatno povećanje čistoće zvuka. Producirao ga je Brajan Dek (Brian Deck) u Čikagu; naglasak je i dalje na akustičnom materijalu, ali je uključivanje drugih članova grupe donelo značajno drugačiji zvuk. U 2004. godini, Bim je takođe snimio i pesmu „The Trapeze Swinger“ za film In Good Company.

U februaru 2005. godine, Bim je izdao EP pod nazivom Woman King, koji je nastavio da gradi na studijskim zvucima koji su karakterisali prethodni album, a uključio je i električne gitare. Svaka od numera predstavila je duhovnu žensku figuru i imala je suptilan biblijski podtekst, mada je Bim u intervjuima izjavio da je on agnostik[4].

U septembru 2005. godine izdat je EP In the Reins, saradnja sa rok grupom iz Arizone Kaleksiko (Calexico). Bim je sve pesme na izdanju napisao godinama ranije, a doprinos Kaleksika je bio u njihovoj karakterističnoj fuziji prašnjavog jugozapadnog roka, tradicionalne meksičke muzike i džeza, koja je nosila aranžmane pesama. U nekoliko numera javljaju se i duvači, prilično nov zvuk za Bimovu muziku.

Treći album pune dužine za Ajron end vajn, pod naslovom The Shepherd's Dog, je izdat 25. septembra 2007. godine. Svoj doprinos albumu su dali Džoji Berns (Joey Burns) i Pol Nihaus (Paul Niehaus) iz Kaleksika, kao i džez muzičari Met Luks (Matt Lux) i Rob Berger (Rob Burger)[5]. Kada je upitan da za „Indipendint“ opiše album, Bim je rekao „ovo nije ploča političke propagande, ali definitivno jeste ispirisana političkom konfuzijom, pošto sam bio potpuno zatečen kada je Buš ponovo izabran“.[6]

Diskografija uredi

Albumi uredi

EP-ji i singlovi uredi

Reference uredi

  1. ^ „A childish wish for snow”. Arhivirano iz originala 14. 2. 2008. g. Pristupljeno 5. 11. 2007. 
  2. ^ Kearney, Ryan (2. 10. 2002). „Iron & Wine: The Creek Drank the Cradle”. Pitchfork Media. Arhivirano iz originala 7. 4. 2003. g. Pristupljeno 14. 5. 2006. 
  3. ^ Bickford, B.R. (19. 2. 2003). „Iron & Wine: "The Creek Drank the Cradle". Salon.com. Arhivirano iz originala 16. 7. 2006. g. Pristupljeno 14. 5. 2006. 
  4. ^ Newton, Maud. „Planting Together”. The High Hat. Arhivirano iz originala 28. 12. 2017. g. Pristupljeno 05. 11. 2007. 
  5. ^ Khanna, Vish (oktobar 2007). „Iron and Wine's Guiding Light”. Exclaim.ca. Arhivirano iz originala 11. 10. 2007. g. Pristupljeno 26. 9. 2007. 
  6. ^ Gill, Andy (17. 11. 2006). „Sam Beam: Love, God, death and a tree of bees”. The Independent. Arhivirano iz originala 8. 1. 2007. g. Pristupljeno 5. 11. 2007. 
    When asked to describe the album to The Independent, Beam remarked that "it's not a political propaganda record, but it's definitely inspired by political confusion, because I was really taken aback when Bush got reelected."

Spoljašnje veze uredi