Aćim Doljanac je bio istaknuta ličnost u Prvom srpskom ustanku. Učestvovao je u više bojeva, a vršio je i akcije druge vrste, po neposrednom naređenju Karađorđa Petrovića.

Poreklo i porodica uredi

Aćim Doljanac je rođen u nekadašnjem selu Doljani, koje se nalazilo južno od Ostružnice, u okolini Beograda. Njegovo prezime je formirano po imenu ovog naselja. Aćimov sin je bio Radovan Doljančević. Potomstvo Aćima Doljanca predstavljaju Doljančevići u Ostružnici. Sudeći po njihovoj specifičnoj krsnoj slavi, sv. Ignjatiju Bogonoscu, dalje poreklo Doljančevića (Doljanaca) je od roda Maleševaca.[1]

Aktivnosti tokom Prvog srpskog ustanka uredi

Aćim Doljanac je bio blizak Karađorđev saradnik. On je, po voždovom nalogu, zapalio neke kuće u Topčideru 1804. godine, za vreme srpskoturskih pregovora u Zemunu. Tom akcijom je trebalo da se zvaničnicima iz Habsburške monarhije, koji su posredovali na pomenutim pregovorima, pokaže kako Turci vrše nasilja nad Srbima i pale njihove kuće. Prota Mateja Nenadović ostavio je u svojim memoarima zapis o ovom događaju: „bilo je u Topčideru desetak kuća slamnjača bugarskih, pak su prazne ostale, a Bugari pobegli. Kad smo mi iz Ostružnice pošli, ostavimo Aćima Doljanca iz Ostružnice da se prikuči onim kućama i da ih u ovo i ovo vreme zapali, pak da se ukloni”. Ovaj događaj se odigrao pred Uskrs 1804. godine.[2]

Krajem avgusta 1806. godine, Doljanac je učestvovao u četi predvođenoj Pavlom Popovićem, u napadu na Turke kod Tašmajdana. Tom prilikom je ubijeno nekoliko Turaka iz Beograda, ali su, kada je stiglo tursko pojačanje od Varoš kapije, par srpskih ustanika je poginulo, a nekoliko ih je bilo ranjeno. Aćim je tada bio među ranjenicima.[3]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Bačko Aleksandar, Maleševci – rod koji slavi sv. Ignjatija, Zbornik za srpsku etnografiju i istoriju, knj. 1, Udruženje građana „Srpski despot“, Beograd 2007.
  2. ^ Nikolić Rista T, Okolina Beograda, S. K. A, Srpski etnografski zbornik 5, Naselja srpskih zemalja 2, Beograd 1903.
  3. ^ Popović Sreten L, Putovanje po Novoj Srbiji (1878. i 1880), Srpska književna zadruga, kolo XLV, knj. 310 – 311, Beograd 1950.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi