Baba Marta
Baba Marta (mitološko značenje) je pojam nastao kao personifikacija mjesec marta, njegove varljive prirode i nepredvidivih meteoroloških prilika. „Baba Marta“ garantuje nevrijeme i kada mu nije vrijeme. Babu Martu se sreće kod gotovo svih slovenskih naroda.[1]
Za „Babu Martu“ karakteristične su i „Babine huke“ (Babini ukovi). To je period kraja marta i početka aprila kada iznenada i mimo reda zaduvaju studeni vjetrovi (huke) i zapada susnježica koja pravi „lapavicu“ — tečno blato sa snijegom po tlu.[1]
Porijeklo riječi uredi
Ime Babe Marte nastalo je po mjesecu martu, odnosno rimskom bogu rata Marsu. Oštra je i okrutna po njemu, a topla i razdragana po proljeću koga najavljuje.[1]
Mitološka prošlost uredi
Legenda kaže da se ona prvi put razgnjevila kada joj je rimski kralj Numa Pompilije oduzeo mjesto prve dame u kalendaru, dodavši ispred nje još dva mjeseca. Od tada je, ta uvrijeđena starica, postala vrlo ćudljiva. Čas se u njoj budi ratni duh boga Marsa, pa se tako sveti šaljući na zemlju hladnoću, čas svojim toplim osmjehom donosi proljećnu radost. Prema narodnom vjerovanju, Baba Marta je oličenje proljeća, ponovnog rađanja, novih zamisli i neophodnosti sklada u prirodi i životu ljudi. Kad toga nema, ona na zemlju pošalje snijeg da opomene ljude kako treba da pripaze na ponašanje.[2][3]