Barbara Stil (engl. Barbara Steele; rođena 29. decembra 1937. u Berkenhedu, Češir) engleska je glumica i filmska producentkinja. Zbog uloga u brojnim horor filmovima tokom 1960-ih postala je prepoznatljiva kao jedna od prvih „kraljica vriska”.[1] Uloga kojom se probila u horor žanru je lik Ase i princeze Katje Vajde u gotičkom hororu Marija Bave, Crna nedelja (1960).

Barbara Stil
Barbara Stil 1965. godine
Lični podaci
Puno imeBarbara Stil
Nadimcikraljica vriska
Datum rođenja(1937-12-29)29. decembar 1937.(86 god.)
Mesto rođenjaBerkenhed,  Engleska, Ujedinjeno Kraljevstvo
Državljanstvobritansko
UniverzitetSorbona
Zanimanjeglumica, filmska producentkinja
Porodica
SupružniciDžejms Po (19691978)
DecaDžonatan Džekson Po
Rad
Aktivni period1958—sadašnjost
Žanrovihoror
Bitne ulogePrinceza Katja Vajda u Crnoj nedelji
Elizabet Medina u filmu Jama i klatno
Glorija Morin u filmu Osam i po
Veza do IMDb-a

Tumačila je i jednu od glavnih uloga u italijanskoj drami Federika Felinija, Osam i po (1963). Za ulogu u mini-seriji Rat i sećanje dobila je Nagradu Emi za udarne termine.

Nakon višegodišnje pauze, vratila se glumi glavnom ulogom u hororu Soba leptira iz 2012.

Godine 2017. primljena je u Fangorijinu horor kuću slavnih i uz Lineu Kvigli, Heder Langenkamp, Džejmi Li Kertis, Sigorni Viver i Danijelu Haris postala jedina glumica kojoj je to pošlo za rukom.[2]

Privatni život uredi

Stil je rođena u Berkenhedu, u grofoviji Češir. Studirala je umetnost na Univerzitetu u Londonu i Sorboni.[3] Bila je udata za američkog scenaristu Džejmsa Poa.[4] Venčali su se 1969. i razveli devet godina kasnije. Iz braka sa Poom, Barbara ima sina Džonatana.

Karijera uredi

 
Barbara Stil u filmu Jama i klatno iz 1961.

Stil je započela karijeru sporednom ulogom u komediji Hardija Krigera, Voljeni neženja. Posle nekoliko manjih uloga, dobila je priliku da tumači glavnog lika u italijanskom hororu Marija Bave, Crna nedelja (1960). Njen glumački performans je naišao na mnoštvo pozitivnih kritika i otvorio joj put ka novim ulogama.[5] Naredne godine, u paru sa Vinsentom Prajsom tumačila je glavnu ulogu u hororu Rodžera Kormana Jama i klatno, rađenom po istoimenoj priči Edgara Alana Poa.

Imala je jednu od vodećih uloga u proslavljenoj komičnoj drami Federika Felinija, Osam i po (1963). Tumačila je glavnu protagonistkinju u Dugoj kosi smrti, koja je postala horor film sa najvećom zaradom u 1964. godini.[6]

Do kraja 1960-ih, imala je glavne uloge u još nekoliko horora, među kojima se izdvajaju Ljubavnici iz zagrobnog života (1965) i Prokletstvo grimiznog oltara (1968), u kom joj je partner bio Kristofer Li.

Tokom 1970-ih najznačajnije uloge imala je u telesnom hororu Dejvida Kronenberga, Drhtaji (1975) i u Pirani (1978) Džoa Dantea.

U periodu 1980-ih i 1990-ih pojavljivala se samo u mini-serijama, od kojih joj je najvažnija uloga Elze u Ratu i sećanju (1988), za koju je nagrađena Emijem za udarne termine.

Nakon više od 20 godina pauze, vratila se glumi glavnom ulogom u još jednom hororu, Soba leptira (2012). Pored nje, u filmu su glumile i druge poznate „kraljice vriska”, kao što su: Erika Lirsen, Heder Langenkamp, Ejdrijan King i Kamil Kiton. Imala je sporednu ulogu u drami Izgubljena reka (2014), koja je premijerno prikazana na Filmskom festivalu u Kanu.

U animiranoj TV seriji Keslvanija (2020) pozajmila je glas Mirandi.

Filmografija uredi

Uloge Barbare Stil
Godina
Srpski naziv
Izvorni naziv
Uloga
Napomena
1959. Gore, dole Upstairs and Downstairs Meri
1960. Plamteća zvezda Flaming Star Rozalin Pirs
1960. Crna nedelja La maschera del demonio Asa Vajda, princeza Katja Vajda [7]
1961. Alfred Hičkok predstavlja Alfred Hitchcock Presents Filis TV serija
1961. Jama i klatno The Pit and the Pendulum Elizabet Bernard Medina [8]
1962. Užasni doktor Hičkok The Horrible Dr. Hichcock Sintija [9][9]
1963. Osam i po Glorija Morin
1963. Duh Lo Spettro Margaret [10]
1964. Duga kosa smrti I lunghi capelli della morte Helen / Meri Karnštejn [10]
1965. Ljubavnici iz zagrobnog života Amanti d'oltretomba Murijel [11]
1966. Za ljubav i zlato L'armata Brancaleone Teodora [12][13]
1968. Prokletstvo grimiznog oltara Curse of the Crimson Altar Lavinija Morli [14]
1975. Drhtaji Shivers Bets [15]
1978. Pirana Piranha dr Mengers [16]
1988. Rat i sećanje War and Remembrance Elza Mekmahon mini-serija, Nagrada Emi za udarne termine
1991. Mračne senke Dark Shadows Džulija Hofman mini-serija
2012. Soba leptira The Butterfly Room En [17][18]
2014. Izgubljena reka Lost River baka [19][20]
2020. Keslvanija Castlevania Miranda TV serija, glas

Reference uredi

  1. ^ (jezik: engleski) „Barbara Steele: the accidental scream queen”. Gardijan. 21. jul 2011. Pristupljeno 23. april 2020. 
  2. ^ (jezik: engleski) „Barbara Steele — Awards”. IMDb. Pristupljeno 23. april 2020. 
  3. ^ Frank 1982, str. 175.
  4. ^ „Barbara Steele”. Britanski filmski institut. Arhivirano iz originala 15. januar 2009. g. Pristupljeno 23. april 2020. 
  5. ^ (jezik: engleski) „Црна недеља”. www.nypl.org. 28. oktobar 2017. Pristupljeno 23. april 2020. 
  6. ^ „The Long Hair of Death (1964)”. the-Vikipedija. 
  7. ^ Curti 2015, str. 37.
  8. ^ „The Pit and the Pendulum”. American Film Institute. Arhivirano iz originala 3. april 2014. g. Pristupljeno 23. april 2020. 
  9. ^ a b Curti 2015, str. 68.
  10. ^ a b Curti 2015, str. 124.
  11. ^ Curti 2015, str. 143.
  12. ^ „Release”. Britanski filmski institut. Arhivirano iz originala 2. septembar 2011. g. Pristupljeno 23. april 2020. 
  13. ^ „Cast”. Britanski filmski institut. Arhivirano iz originala 3. septembar 2011. g. Pristupljeno 23. april 2020. 
  14. ^ „The Crimson Cult”. Američki filmski institut. Arhivirano iz originala 2. april 2014. g. Pristupljeno 23. april 2020. 
  15. ^ „Parasite Murders”. Collections Canada. 12. maj 2015. Pristupljeno 23. april 2020. 
  16. ^ „Piranha]”. Američki filmski institut. Arhivirano iz originala 03. apr 2014. g. Pristupljeno 23. april 2020.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |archive-date= (pomoć)
  17. ^ „Butterfly Room (The)”. BIFFF Official Website. Brussels International Fantasy Film Festival. Arhivirano iz originala 3. april 2012. g. 
  18. ^ Newman, Kim (12. decembar 2012). „The Butterfly Room”. Screen Daily. Pristupljeno 23. april 2020. 
  19. ^ „Lost River”. Kanski filmski festival. Pristupljeno 23. april 2020. 
  20. ^ „Inside Ryan Gosling's 'Lost River' Premiere in Cannes (Photos)”. The Wrap. 20. maj 2014. Pristupljeno 23. april 2020. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi