Батокљун
Batokljun (lat. Coccothraustes coccothraustes) vrsta je ptice pevačice iz porodice zeba, koje imaju izuzetno veliki kljun.[2] Poznat je po imenu trešnjar, jer se veruje da snažnim kljunom može slomiti košticu trešnje i jesti njihov sadržaj.[3] Starogrčka reč coccothraustes koja gradi naučni naziv ove vrste je složenica dveju reči. Reč kokkos što znači seme i reči thrauo što znači razbiti.[4]
| Batokljun | |
|---|---|
_in_Vitebsk_01.jpg)
| |
| Batokljun kraj hranilice | |
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Aves |
| Red: | Passeriformes |
| Porodica: | Fringillidae |
| Rod: | Coccothraustes |
| Vrsta: | C. coccothraustes
|
| Binomno ime | |
| Coccothraustes coccothraustes | |
| |
| Rasprostranjenost batokljuna leto stalno zima | |
| Sinonimi | |
|
Loxia coccothraustes Linnaeus, 1758 | |
Opis uredi
Dužina tela od vrha repa do vrha kljuna je od 16 do 18 centimetara. Masa ptice varira od 46 do 75 grama. Krupna i lako prepoznatljiva zeba. Karakterišu ga: trouglast, snažan kljun, velika glava (zbog masivnih viličnih mišića) i kratak i debeo vrat. Vilični mišići batokljuna mogu stvoriti silu pritiska preko 50 kilograma. Dominantna obojenost ptice je uglavnom riđkastosmeđa sa crnim, sivim i belim tonovima. Kljun je tokom leta sivkastocrn sa sivoplavom bazom, dok sa dolaskom zime postaje bledo smeđ do bež boje. Krila su plavocrna sa odsjajem. U letu se lako prepozna po svetlim, relativno velikim poljima u krilima i kratkom belo-obrubljenom repu. Crne spoljne zastavice sekundarnih letnih pera su karakteristika za mužjaka, dok su ista kod ženke pepeljastosmeđa.[5][6]
Taksonomija uredi
Batokljuna je opisao i ilustrovao švajcarski prirodnjak Konrad Gesner u svom radu Historiae animalium iz 1555.[7]Godine 1758. Karl fon Line ga je uvrstio u 10. izdanje svog rada Systema Naturae pod nazivom Loxia coccothraustes.[8][9]Francuski zoolog Matiren Žak Brison 1760. godine ga je premestio u zasebni rod Coccothraustes.[8][10][11] Molekularne i filogenetičke studije su pokazale da je batokljun blisko srodan sa vrstama iz rodova Eophona, Hesperiphona i Mycerobas, dok zebe sa velikim kljunovima rodova Rhynchostruthus i Rhodospiza nisu blisko srodne. Slična morfologija kljuna je rezultat konvergencije uzrokovane sličnim načinom ishrane.[12]
Rasprostranjenje i stanište uredi
Areal rasprostranjenja obuhvata gotovo celu Evropu, srednju i istočnu Aziju i sever Afrike. Kao izbor staništa u kome se gnezdi, preferira listopadne šume hrasta i graba, pa mešovite šume. Pored prirodnih šuma, takođe naseljava i veće parkove, plantaže trešanja i maslina. U sušnim predelima areala naseljava stepske šumarke i šikare. U centralnoj Evropi je prisutan do 1.300 metara nadmorske visine, dok je na području Kavkaza beležen i do 2.200 metara nadmorske visine.[13]
Biologija uredi
_(19141683544).jpg)
Gnezdeću sezonu započinje s kraja marta, pa sve do sredine avgusta. Parovi su monogamni i ostaju zajedno nekoliko godina. Povremeno se gnezdi u malim kolonijama. Gnezdo grade oba roditelja na visisni i do 14 metara. Broj jaja u leglu se kreće od tri do pet, ali može ih biti i više u zavisnosti od dostupnih izvora hrane. Na jajima leži ženka od 11 do 13 dana, kada se legu mladunci o kojima brinu oba roditelja. Gnezdo napuštaju desetak dana nakon izleganja, a potpuna nezavisni postaju tek nakon mesec dana. Ishrana se uglavnom sastoji od semenja i pupoljaka drveća i grmlja. Dok su mali, ptići neretko bivaju hranjeni i malim beskičmenjacima. Hranu sakuplja sa svih nivoa drveća i sa zemlje.[13] Dok pije i jede batokljun je prilično agresivan prema jedinkama drugih vrsta ptica. Često se hrani u grupama, naročito zimi. Neretko jede koštice trešnje, šljive, trnjine, masline, oraha i lešnika čijim se sadržajem hrani drobeći ih snažnim kljunom.[14]
Ugroženost uredi
Po batokljuna ne postoje značajne pretnje. U nekim delovima Evrope je čak i proširio areal. Pad brojnosti u nekim državama je uzrokovan sečom listopadnih šuma i krčenjem starih voćnjaka.[13]
Batokljun u Srbiji uredi
_Hawfinch.jpg)
Gnezdi se u svim regionima Srbije, osim u obešumljenim, poljoprivrednim delovima Vojvodine. Ravnomerno je rasprostranjen u pobrđu i brdskim predelima, dok odsustvuje u planinskim četinarskim šumama. Najbrojniji je u hrastovim šumama i mozaičnim predelima sa voćnjacima i zabranima, a zimi se može videti i u naseljima. Uglavnom je stanarica, a u periodu seobe i zimovanja okuplja se u manja jata. [15] Populacija se smatra stabilnom i procenjuje se da se u državi gnezdi između 41 000 i 54 000 parova.[16]Na teritoriji Specijalnog rezervata prirode, Zasavica" je zabeleženo 260 teritorija ove vrste, relativno ravnomerno raspoređenih u zaštićenom području. Naseljava sve tipove šumskih staništa, a najređi je u prezrelim plantažama klonskih topola.[17]
Reference uredi
- ^ BirdLife International (2017). „Coccothraustes coccothraustes (amended version of 2016 assessment)”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2020.1. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 24. 4. 2020.
- ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 165. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ „Batokljun - trešnjar”. Arhivirano iz originala 05. 04. 2018. g. Pristupljeno 04. 04. 2018.
- ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. ISBN 978-1-4081-2501-4.
- ^ Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 978-0-00-726814-6.
- ^ „Hawfinch (Coccothraustes coccothraustes)”. hbw.com.
- ^ Gesner, Conrad (1555). Historiæ animalium liber III qui est de auium natura. Adiecti sunt ab initio indices alphabetici decem super nominibus auium in totidem linguis diuersis: & ante illos enumeratio auium eo ordiné quo in hoc volumine continentur (na jeziku: latinski). Zurich: Froschauer. str. 264—265.
- ^ a b Paynter, Raymond A. Jnr., ur. (1968). Check-list of birds of the world, Volume 14. Cambridge, Massachusetts: Museum of Comparative Zoology. str. 299—300. Arhivirano iz originala 12. 10. 2018. g. Pristupljeno 04. 04. 2018.
- ^ Linnaeus, C. (1758). Systema Naturæ per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis, Volume 1 (na jeziku: latinski) (10th izd.). Holmiae:Laurentii Salvii. str. 171. Arhivirano iz originala 01. 12. 2017. g. Pristupljeno 04. 04. 2018.
- ^ Brisson, Mathurin Jacques (1760). Ornithologie, Volume 1 (na jeziku: francuski). Paris: Chez C.J.-B. Bauche. str. 36. Arhivirano iz originala 04. 11. 2017. g. Pristupljeno 04. 04. 2018.
- ^ Brisson, Mathurin Jacques (1760). Ornithologie, Volume 3 (na jeziku: francuski). Paris: Chez C.J.-B. Bauche. str. 218. Arhivirano iz originala 12. 10. 2018. g. Pristupljeno 04. 04. 2018.
- ^ Zuccon, Dario; Prŷs-Jones, Robert; Rasmussen, Pamela C.; Ericson, Per G.P. (2012). „The phylogenetic relationships and generic limits of finches (Fringillidae)” (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution. 62 (2): 581—596. PMID 22023825. doi:10.1016/j.ympev.2011.10.002.
- ^ a b v „Hawfinch (Coccothraustes coccothraustes)”. datazone.birdlife.org.
- ^ „Batokljun”. Arhivirano iz originala 01. 04. 2018. g. Pristupljeno 31. 03. 2018.
- ^ Šćiban, M., Rajković, D., Radišić, D., Vasić, V. i Pantović, U. (2015):Ptice Srbije — kritički spisak vrsta. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Novi Sad.
- ^ Puzović, S., Radišić, D., Ružić, M., Rajković, D., Radaković, M., Pantović, U., Janković, M., Stojnić, N., Šćiban, M., Tucakov, M., Gergelj, J., Sekulić, G., Agošton, A., & Raković, M. 2015. Ptice Srbije: procena veličina populacija i trendova gnezdarica 2008-2013. Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad.
- ^ Šćiban, M. (2017): Atlas ptica gnezdarica Zasavice. Pokret gorana Sremske Mitrovice, Sremska Mitrovica
Literatura uredi
- Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 978-0-00-726814-6.
- Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 108, 170. ISBN 978-1-4081-2501-4.
- Šćiban, Marko; Rajković, Draženko; Radišić, Dimitrije; Vasić, Voislav; Pantović, Uroš (2015). Ptice Srbije - kritički spisak vrsta (prvo izd.). Novi Sad: Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. str. 106.
- Puzović, Slobodan; Radišić, Dimitrije; Ružić, Milan; Rajković, Draženko; Radaković, Miloš; Pantović, Uroš; Janković, Marko; Stojnić, Nikola; Šćiban, Marko; Tucakov, Marko; Gergelj, Jožef; Sekulić, Goran; Agošton, Atila; Raković, Marko (2015). Ptice Srbije: procena veličina populacija i trendova gnezdarica 2008-2013 (prvo izd.). Novi Sad: Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Prirodno-matematički fakultet, Departman za biologiju i ekologiju, Univerzitet u Novom Sadu. ISBN 978-86-80728-00-1.
- Šćiban, Marko (2017). Atlas ptica gnezdarica Zasavice (prvo izd.). Sremska Mitrovica: Pokret gorana Sremske Mitrovice. str. 89. ISBN 978-86-81024-02-7.
- Gesner, Conrad (1555). Historiæ animalium liber III qui est de auium natura. Adiecti sunt ab initio indices alphabetici decem super nominibus auium in totidem linguis diuersis: & ante illos enumeratio auium eo ordiné quo in hoc volumine continentur (na jeziku: latinski). Zurich: Froschauer. str. 264—265.
- Cramp, Stanley; Perrins, C.M., ur. (1994). Handbook of birds of Europe the Middle East and North Africa: Birds of the Western Palearctic, Volume 8: Crows to Finches. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-854679-5.
- Newton, Ian (1972). Finches. The New Naturalist, Volume 55. London: Collins. ISBN 978-0-00-213065-3.
- Snow, D.W.; Perrins, C.M., ur. (1998). The birds of the Western Palearctic, Concise Edition, Volume 2: Passerines. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-850188-6.
Spoljašnje veze uredi
