Bacač dubinskih bombi

Bacač dubinskih bombi (engl. Depth charge thrower, Depth charge projector) je protivpodmorničko oružje koje se koristilo na ratnim brodovima u Prvom i Drugom svetskom ratu. Prva verzija ovog oružja bio je tzv. Y-top (engl. Y-gun) iz 1917, a poslednja bacač Limbo (engl. Limbo) iz 1955. Njima su uglavnom naoružavani razarači, eskortni i patrolni brodovi.[1]

Britanski trocevni bacač dubinskih bombi Limbo, poslednje oružje ovog tipa razvijeno posle Drugog svetskog rata.

Posle Drugog svetskog rata većinom su ih zamenili raketni bacači i raketna protivpodmornička torpeda.[1]

Razvoj

uredi

Prvi svetski rat

uredi

Prvo sredstvo za izbacivanje dubinske bombe, uvedene 1915, bio je protivpodmornički klizač. Krajem 1917. britanska RM uvodi protivpodmornički bacač oblika slova Y (engl. Y-gun), iz kojeg su pomoću barutnog punjenja, izbacivane dve dubinske bombe na oko 40-80 m od broda. U Prvom svetskom ratu ovakve klizače i bacače prihvatile su i druge RM.[1]

Drugi svetski rat

uredi

Početkom Drugog svetskog rata uveden je nešto bolji bacač u obliku slova K (engl. K-gun). Zbog povećane podvodne brzine, dubine ronjenja i boljih manevarskih sposobnosti podmornica, smanjena je verovatnoća pogađanja postojećih bacača na oko 3%. Zbog toga se težilo konstruisanju bacača koji bi omogućili izbacivanje plotuna dubinskih bombi po pramcu, dok brod koji napada na podmornicu s njom još ima siguran kontakt podvodnim električnim lokatorom.[1]

Britanska RM je 1942. našla rešenje konstrukcijom impulsnog bacača nazvanog Jež, koji je izbacivao plotun od 24 protivpodmornička zrna ispred pramca na oko 180 m; RM SAD je nešto kasnije uvela svoju poboljšanu varijantu Ježa (A/S projector) sa žiroskopskim stabilizatorom i povećanim sektorom gađanja. Zbog velike sile udara na palubu pri opaljenju plotuna (oko 4.000 kg/cm2), Jež nije bio pogodan bacač za male brodove (patrolne čamce), pa su britanska i američka RM uvele na manje brodove 1942. raketni bacač, nazvan Klopka. Primenom Ježa verovatnoća pogotka u podmornicu povećana je sredinom 1944. na 8%, a krajem rata na 10%. Pošto pri promašaju zrna udarni upaljač nije izazivao eksploziju, to je izostajalo moralno dejstvo eksplozije na posadu podmornice, pa Britanci 1943. uvode impulsni bacač dubinskih bombi nazvan Sipa, kojim se izbacivao plotun od tri dubinske bombe na udaljenost oko 270 m.[1]

 
Razarač ispaljuje dubinsku bombu.

Tipovi

uredi
  • bacač oblika slova Y (engl. Y-gun ) sastoji se od postolja, minobacača, zatvarača i dve cevi u koje se smeštaju nosači dubinske bombe. Smešta se na krmi broda tako da opaljenjem minobacača jednovremeno izbacuje na oba boka po jednu dubinsku bombu. Domet mu je 40-80 m.[1]
  • bacač oblika slova K (engl. K-gun), jednocevni, sastoji se od postolja, ekspanzione komore, metka, zatvarača i kolevke na kojoj je smeštena dubinska bomba. Opaljenjem metka (ručno ili električno s komandnog mosta) gasovi izbacuju kolevku sa dubinskom bombom. Domet je 40-150 m, a smešta se na boku broda.[1]
  • bacač Sipa (engl. Squid ).[1]
  • bacač protivpodmorničkih zrna Jež (engl. Hedgehog ).[1]

Poslednja verzija - Limbo

uredi

Posle Drugog svetskog rata, sem RM Velike Britanije koja je pedesetih godina na svoje brodove uvela poboljšani tip impulsnog bacača dubinskih bombi Limbo (engl. Limbo) , druge RM su intenzivno radile na usavršavanju raketnih bacača sa većim dometom, sektorom gađanja i brzinom punjenja. Šezdesetih godina, prvo RM SAD, a zatim i druge, umesto bacača protivpodmorničkih bombi i zrna, na veće brodove uvode bacače raketom nošenih protivpodmorničkih torpeda (ASROC u SAD, Malafon u Francuskoj, Ikara u Australiji).[1]

Karakteristike

uredi

U suštini poboljšana verzija ranijeg bacača Sipa, Limbo je bacač dubinskih bombi sa tri neizolučena minobacača kalibra 304 mm, smeštena jedan iznad drugog. Sektor dejstva je 360 stepeni, a daljina gađanja 270-910 m. Njime su bili naoružani eskortni brodovi i razarači Velike Britanije, Australije i Kanade od 1955. do početka 90-ih godina dvedesetog veka. Posednji put je upotrebljen u Foklandskom ratu 1982.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d đ e ž z i j Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 7), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1974), str 439-440.

Literatura

uredi