Bela vila je običaj, odnosno obred koji se praktikuje kod pravoslavnog srpskog stanovništva u Velikoj Hoči, naselju na Kosovu i Metohiji. Obred se praktikuje na treći dan Uskrsa i sastavni je deo običajno-obrednih radnji koje se tokom praznovanja ovog verskog praznika izvode u ovom naselju.[1]

Bela vila
Velika Hoča, panorama
Nematerijalno kulturno nasleđe
RegionVelika Hoča, opština Orahovac, Kosovo i Metohija
ZajednicaLokalna zajednica u Velikoj Hoči
PredlagačSO Pirot, Narodna biblioteka Pirot, Gimnazija Pirot, Muzej Ponišavlja Pirot i dr.
Na osnovuInstitut za srpsku kulturu Priština-Leposavić, Opština Orahovac, OŠ „Svetozar Marković” Velika Hoča
Datum upisa25. 12. 2017.
Veb sajthttp://nkns.rs/cyr

Zbog značaja za očuvanje identiteta i kontinuiteta Srba u Velikoj Hoči obred Bela vila je, na predlog Instituta za srpsku kulturu Priština-Leposavić, 2017. godine uvršten u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.[2]

Opis običaja uredi

 
Crkva Sv. Stefana
 
Crkva Manastira Sv. Jovana

Bela vila je običaj koji se u Velikoj Hoči praktikuje na treći dan Uskrsa, kao sastavni deo složenog kompleksa kolektivnih običajno-obrednih radnji koje se izvode u sklopu praznovanja Uskra.[3] radnje koje se izvode tokom obreda Obred se sastoji iz dva dela: igre koja simbolizuje lov divljih konja i igre koja simbolizuje zidanja grada.[2]

  • Prvi deo obreda prikazuje „lovce“ (grupa od desetak mladića koji glume lovce) koji mladim, olistalim granama dužine oko tri metra nastoje da „ulove divlje konje“ (grupa od dvadesetak mladića koji glume konje) i dovedu ih do „pijace“, odnosno mesta gde će ih „prodati kupcima“.
  • U drugom delu obreda mladići stoje u krugu, praveći telima formaciju kružnog oblika sastavljenu iz dva reda učesnika – donjeg i gornjeg, simbolično „gradeći grad”. Učesnici prave duplo kolo u kome grupa jačih muškaraca podiže na ramena one lakše[4] (formacija slična crnogorskom oru). Pošto je „grad izgrađen“, učesnici pevaju pesmu Bela vila grad gradila[1] Od izuzetne važnosti da Bela vila "uspe" da sazida grad, jer se veruje da ona ima uticaja na uspeh u budućnosti koja se ogleda ne samo u plodnosti godine, već i u drugim segmentima uopšteno vezanim za opstanak stanovništva.[5]

Obredu Bela vila prethodi litija i obred zvani Igra paunova.[5] Litija ide od crkve Svetog Stefana do crkve Svetog Jovana Krstitelja.[6] Zatim sledi obred Igra paunova, koji predstavlja uvod u Belu vilu. Tokom ovog obreda žene u narodnoj nošnji igraju kolo koje se završava „levkom” kroz koji sve učesnice prolaze do oltara u crkvi Svetog Jovana, gde prilažu skromne poklone crkvi.[4]

Značaj za nacionalni identitet uredi

Velika Hoča predstavlja jedno od glavnih središta srpske duhovnosti i kulture na Kosovu i Metohiji. Ovo mesto se odlikuje velikim brojem pravoslavnih svetinja, ali i bogatim kulturnim nasleđem koje je prenošenjem sa generacije na generaciju lokalno srpsko stanovništvo sačuvalo do danas. Deo ovog nasleđa je i obred Bela vila[2]

Elementi obreda Bele vile sreću se i u ni nekim drugim područjima na Kosovu,[6] ali se ovaj stari uskršnji običaj u celini održao samo u Velikoj Hoči. Deo je tradicije sa kojom se stanovništvo ovog mesta poistovećuje, smatra ga isključivo svojim i sa njim povezuje svoje postojanje i kontinuitet na tom području. U tom smislu Bela vila je za srpsko stanovništvo na ovom području osnov očuvanja tradicije.[5]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „Bela vila”. Nematerijalno kulturno nasleđe Srbije. Ministarstvo kulture i informisanja RS i Etnografski muzej u Beogradu. Pristupljeno 11. 12. 2019. 
  2. ^ a b v „Predstavljanje običaja „Bela vila“ u Prištini”. KoSSev. 11. 7. 2019. Pristupljeno 11. 12. 2019. 
  3. ^ Uskršnji običaj Bela vila u Velikoj Hoči. Zvanična prezentacija. Opština Gračanica. Arhivirano iz originala 10. 06. 2020. g. Pristupljeno 11. 12. 2019. 
  4. ^ a b „"BELA VILA" IZ VELIKE HOČE - NEMATERIJALNO KULTURNO BOGATSTVO SRBA”. SRNA. 12. 7. 2019. Arhivirano iz originala 11. 12. 2019. g. Pristupljeno 11. 12. 2019. 
  5. ^ a b v „“Dok postiji Bela vila, biće i Srba u Velikoj Hoči. Jedinstvo. 12. 7. 2019. Pristupljeno 11. 12. 2019. 
  6. ^ a b „Bela vila: Čuvar identiteta Hočana”. Zvanična prezentacija. RTK. Pristupljeno 11. 12. 2019. 

Spoljašnje veze uredi