Beleška je prvobitno: svaki manji zapis, pisani trag o nekom razgovoru, čak razmišljanju, prilog podsetniku; u nauci informacija o nekoj novosti.[1] [2]

Kao novinarski žanr, beleška je mala komentatorska forma bez jačeg naglašavanja komentatorskih elemenata, pogodna za sve medije; novinarsko promišljanje o manje značajnom događaju, ili čak o odlomku iz zbivanja, uvek o nečemu određenom. Beleška prepušta detaljnu analizu pojava i procesa komentaru i članku, a na malom prostoru podstiče čitaoca na kritički odnos ne namećući mu konačne sudove.[3] Sadržaj tih „malih stvari“ omogućava lakoću izražavanja, sagovornički, narativni tok teksta, gotovo reporterski prizvuk, sažetost i živost, diskretnu dramatičnost opisa događaja na malim scenama svakodnevnog života tzv. običnih ljudi i njihovog probijanja kroz prepreke savremenog društva: ravnodušnost, samovolju, suženu svest o uzajamnim potrebama pojedinaca iz usamljene gomile bespomoćnih. Ponekad beleška izvlači promere „oorganizovane neodgovornosti“ i tada se približava društvenoj hronici malog obima.

Beleška ima i druge nazive iz porodice komentatorskih formi: osvrt, kurziv, glosa, „pod lupom“, „direktno“; sužavanje na reagovanje ostavlja mogućnost da sadržaj beleške postane tema za dalje istraživanje i rduge žanrove: anketa, „okrugli sto“, izjava, serija tekstova.

Reference uredi

  1. ^ Ph. D., Rhetoric and English; M. A., Modern English and American Literature; B. A., English. „Note-Taking Definition and Observations by Writers”. ThoughtCo (na jeziku: engleski). Pristupljeno 21. 2. 2020. 
  2. ^ Stambolić, Miloš, ur. (1986). Rečnik književnih termina. Beograd: Nolit. str. 72. ISBN 86-19-00635-5. 
  3. ^ Kolodzy, Janet (2006). „Convergence Journalism: Writing and Reporting Across the News Media” (na jeziku: engleski). Rowman & Littlefield. Pristupljeno 21. 2. 2020.