Besmrtnost (lat. immortalitas) je stanje oslobođenosti od smrti ili uništenja, odnosno stanje večnog života.[5][6] Pojam besmrtnosti obično označava učenje po kojem duša nadživljuje telesnu smrt. Ponekad se odnosi i na večnost bića.

Fontana večnog života[1] u Klivlendu, Ohajo, opisana je kao simbol „čoveka koji se uzdiže iznad smrti, seže prema Bogu i prema miru“.[2]
Feniks, simbol besmrtnosti[3][4]

Učenje o besmrtnosti može uključiti samo preživljavanje duše shvaćene kao duhovne suštine privremeno smeštene u telu ili može uključivati uskrsnuće tela, kao u avramskim religijama.

Neki naučnici, futuristi i filozofi teoretizovali su o besmrtnosti ljudskog tela, a neki sugerišu da bi ljudska besmrtnost mogla biti dostižna u prvih nekoliko decenija 21. veka. Drugi zagovornici veruju da je produženje života kratkoročno ostvariviji cilj, a besmrtnost čeka dalja otkrića u istraživanju. Odsustvo starenja obezbedilo bi ljudima biološku besmrtnost, ali ne i neranjivost u pogledu smrti usled bolesti ili povreda. Da li će proces unutrašnje besmrtnosti biti ostvaren u budućnosti zavisi uglavnom od ishoda istraživanja.[7]

Shvatanja uredi

Prema Platonovoj filozofiji moguće je da duša nadživi propast tela. Za Aristotela, duša je forma tela, i ne može postojati bez njega kao odvojena supstancija, kao što osmeh ne može postojati bez lica.[5] U platonističkim i neoplatonističkim tradicijama besmrtnost se pre doživljava kao bezvremenost, gde je cilj mudrog čoveka živeti izvan vremena, a ne živeti večno.[5]

Teorija lične besmrtnosti naglašava da ćemo posle sopstvene smrti (kao smrti koju utvrđuju drugi) živeti drugi život, odnosno nastaviti da živimo večno.[5]

Činjenica je da neke od crta ličnosti mogu nastaviti postojanje i nakon smrti. Nečije delo, slava ili ozloglašenost, ili geni, mogu svakako opstati u duhovima ili telima drugih.[5]

Argumenti uredi

Argumenti da je duša besmrtna uključuju metafizičke dokaze (npr. da je jednostavna, te se ne može razložiti), moralne (npr. da je besmrtnost pretpostavka moralnosti, te pravedni trijumfuju, a nepravedni bivaju kažnjavani) i empirijske (npr. slučajevi da živi ljudi imaju iskustva sa dušama ili duhovima mrtvih).

Nijedan dokaz iz ovih porodica ne uživa neko veće poštovanje među savremenim filozofima. Metafizičke dokaze je napao Hjum, a posebno Kant u knjizi II Transcendentalne dijalektike Kritike čistog uma. Moralni dokazi više liče na puste želje nego na dokaze, a empirijski su diskreditovani opštim nepoverenjem u parapsihologiju.[5]

Religija ostaje najsnažniji izvor verovanja u besmrtnost, a stav da je nekoherentno pretpostavljati odvajanje duha i tela ostaje glavni filozofski odgovor. Međutim, mnogo manje pažnje je posvećivano pitanju zašto besmrtnost izgleda poželjna.[5]

Fizička besmrtnost uredi

Uzroci smrti uredi

Tri glavna uzroka smrti su: starenje, bolest i povreda.[8] Takva se pitanja mogu adresirati rešenjima koja su ponuđena brojnim istraživanjima. Pristupi alternativnih teorija trenutno zahtevaju objedinjavanje.

Starenje uredi

Obri de Grej, vodeći istraživač u ovoj oblasti,[9] definiše starenje kao „kolekciju kumulativnih promena u molekularnoj i ćelijskoj strukturi odraslog organizma, koje rezultiraju bitnim metaboličkim procesima, ali koje, takođe, kada napreduju dovoljno daleko, sve više remete metabolizam, što rezultira patologijom i smrću." Trenutni uzroci starenja kod ljudi su gubitak ćelija (bez zamene), oštećenje DNK, onkogene nuklearne mutacije i epimutacije, starenje ćelija, mitohondrijske mutacije, lizosomski agregati, ekstraćelijski agregati, nasumično vanćelijsko umrežavanje, oronjavanje imunskog sistema i endokrine promene. Eliminacija starenja zahtevala bi pronalaženje rešenja za svaki od ovih uzroka, program koji Grej naziva projektovanim zanemarljivim staranjem. Postoji ogromna količina znanja, koje ukazuje da se promena karakteriše gubitkom molekularne doslednosti.[10]

Bolesti uredi

Tehnologija teoretski može da nadvlada bolest. Ukratko, to je abnormalno stanje koje utiče na telo organizma, nešto sa čime telo obično ne bi trebalo da se nosi sa svojim prirodnim sastavom.[11] Ljudsko razumevanje genetike vodi ka izlečenju i tretmanu velikog broja prethodno neizlečivih bolesti. Mehanizmi pomoću kojih druge bolesti nanose štetu sve se bolje razumeju. Razvijaju se sofisticirane metode za rano otkrivanje bolesti. Preventivna medicina postaje sve bolje izučena. Možda je moguće da će neurodegenerativne bolesti poput Parkinsonove i Alchajmerove bolesti uskoro postati izlečive upotrebom matičnih ćelija. Otkrića u ćelijskoj biologiji i istraživanju telomera vode ka lečenju raka. Istražuju se vakcine protiv side i tuberkuloze. Otkriveni su geni povezani sa dijabetesom tipa 1 i određenim vrstama raka, što omogućava razvoj novih terapija. Veštačke naprave pričvršćene direktno na nervni sistem mogu slepima povratiti vid. Razvijaju se lekovi za lečenje brojnih drugih bolesti i tegoba.

Trauma uredi

Fizičke traume ostaju pretnja večnom fizičkom životu, jer bi inače besmrtna osoba i dalje bila izložena nepredviđenim nesrećama ili katastrofama. Brzina i kvalitet bolničkog odgovora ostaju odlučujući faktor u preživljavanju teške traume.[12] Telo koje bi se moglo automatski oporaviti od teških trauma, poput spekulirane upotrebe nanotehnologije, ublažilo bi ovaj faktor. Mozak ne može biti izložen riziku od traume, ako se želi da se održava kontinuiran fizički život. Ova odbojnost prema riziku od traume po mozak prirodno bi rezultirala značajnim promenama u ponašanju, koje bi učinile fizičku besmrtnost nepoželjnom za neke ljude.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ "GCVM History and Mission", The Greater Cleveland Veterans Memorial. Accessed August 4, 2014.
  2. ^ Marshall Fredericks (2003). „GCVM History and Mission”. Greater Cleveland Veteran's Memorial, Inc. Arhivirano iz originala 16. 2. 2009. g. Pristupljeno 14. 1. 2009. 
  3. ^ White, Carolinne (2000). Early Christian Latin Poets. ISBN 978-0415187824. 
  4. ^ Garry, Jane; El-Shamy, Hasan (2005), Archetypes and Motifs in Folklore and Literature, ME Sharpe, ISBN 978-0-76561260-1 
  5. ^ a b v g d đ e Besmrtnost, Oksfordski filozofski rečnik, Sajmon Blekburn, Svetovi. . Нови Сад. 1999. ISBN 978-86-7047-303-4. 
  6. ^ „Merriam-Webster”. merriam-webster.com. Pristupljeno 14. 11. 2017. 
  7. ^ Hentrich, Michael (septembar 2015). „Artificial Neural Command Theory (American English) (US)”. Pristupljeno 11. 5. 2016. 
  8. ^ Hayflick, L. (2007). „Biological aging is no longer an unsolved problem”. Annals of the New York Academy of Sciences. 1100 (1): 1—13. Bibcode:2007NYASA1100....1H. PMID 17460161. S2CID 14685889. doi:10.1196/annals.1395.001. 
  9. ^ Garreau, Joel (31. 10. 2007). „The Invincible Man”. The Washington Post. str. C‑01. 
  10. ^ Bernstein, C.; Bernstein, H. (1991). Aging, Sex, and DNA Repair. San Diego, CA: Academic Press. ISBN 978-0120928606. 
  11. ^ „Classification of diseases functioning and disability”. 23. 7. 2021. 
  12. ^ Walker, Peter (1991). International Search and Rescue Teams. League Discussion Paper. Geneva, CH: League of the Red Cross and Red Crescent Societies. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi