Bitka za Bir Hakejm

Bitka za Bir Hakejm (26. maj - 11. jun 1942) vođena je tokom Drugog svetskog rata između snaga italijansko-nemačkog afričkog korpusa pod komandom generala Romela i snaga Slobodne Francuske. Manje francuske snage herojski su držale svoje položaje 16 dana. Bitka je dozvolila Saveznicima da se regrupišu i pripreme za bitku kod El Alamejna.

Bitka za Bir Hakejm
Deo Drugog svetskog rata

Francuski legionari
Vreme26. maj - 11. jun 1942.
Mesto
Ishod Saveznička taktička pobeda,
strateška pobeda Osovine
Sukobljene strane
 Slobodna Francuska
 Ujedinjeno Kraljevstvo
 Nemačka
 Italija
Komandanti i vođe
Mari Pijer Kenig Ervin Romel
Jačina
3.703[1][2] 37.000
Žrtve i gubici
141 mrtav
229 ranjenih
814-845 [3] zarobljenih
53 topa
50 vozila[4][5]
110 aviona[6]
3.300 mrtvih i ranjenih
227 zarobljenih
164 vozila
49 aviona[7]

Pozadina i pripreme uredi

Bir Hakejm bio je na kraju savezničke obrambene linije izgrađene u vreme zatišja u Sjevernoj Africi tokom 1942. godine. Posadu ovog utvrđenog područja činilo je oko 3.700 francuskih legionara iz 2, 3. i 13. bataljona Legije stranaca, a zapovedao im je iskusni general Mari-Pijer Kenig. Ova jedinica se već prije pod zapovedništvom brigadira Amilakvaria ovenčala hrabrošću i slavom u ratu na području Afrike i Sirije. Tokom četiri mjeseca oko Bir Hakejma odvijale su se samo povremene čarke, a za to vreme legionari su iskopali podzemna skloništa, rovove punog profila (oko 170 cm dubine), i svoja bojna vozila su do polovine zakopali u pesak radi zaštite od fragmenata rasprsnutih bombi i granata. Minska polja bila su postavljena na način da su protivnika prisiljavala da se kreće na prostoru u koji je bilo uprto sve raspoloživo naoružanje kružne odbrane, gde su branioci mogli da ga tuku i na kraju unište.

Bitka uredi

Dana 26. maja 1942. jedinica sa oko 1.600 legionara uočila je kretanje velikih protivničkih snaga prema Bir Hakejmu. Generalu Kenigu odmah je postalo jasno da je počeo nemački napad i da Romel želi da obuhvati savezničke položaje s juga. Sledećeg dana ispred Bir Hakejma izbile su dvije italijanske divizije, a bile su to 102. oklopna divizija Ariete i 101. motorizovana divizija Trieste s ukupno 220 lakih i 50 srednjih tenkova. Italijani su napali s tenkovima koji su zasipali granatama položaje legionara koji su mirno čekali i trpeli vatru sve do trenutka kada su im se italijanski tenkovi približili na željenu daljinu. Tada su legionari otvorili žestoku paljbu iz svoja 54 protivoklopna topa kalibra 57 mm. Mnogo italijanskih tenkova je pogođeno iz neposredne blizine i razneseno, dok su drugi koji su zastali na minskim poljima postali lake mete za francuske tobdžije. Sve ovo pokolebalo je Italijane, ali se ipak šest italijanskih tenkova probilo u unutrašnjost Bir Hakejma. Međutim, tu su ih dočekali legionari koji su poskakali na tenkove i pobili posade kroz otvore za izviđanje i paljbu na tenkovima. U tom napadu Italijani su izgubili 32 tenka, a postalo im je i jasno da se posada Bir Hakejma neće lako i bez borbe predati.[8]

U drugom napadu Italijana legionari su bili zasipani avionskim bombama i topovskim granatama, a italijanskoj 101. diviziji u napadu se sada pridružila i nemačka 90. laka divizija[9], dok su sve vrijeme Štuke zasipale položaje legionara razornim bombama. Sada su u pomoć legionarima priskočili Spitfajeri i Hoker harikeni iz sastava Pustinjskih vazdušnih snaga koji su nakon vazdušnih bitaka koje su se razvile iznad Bir Hakejma uspeli da oteraju 'štuke'.[10][11] Ali, položaje legionara i dalje su zasipale topovske i tenkovske granate. Čitavo to vreme legionarska logistika hrabro je noću dopremala namirnice i zalihe municije, hrane i vode svojim kolegama koji nisu ni za centimetar popuštali na svojim položajima.

Međutim, to nije moglo trajati unedogled, pa se posljednji konvoj nabavki za legionare probio noću između 7. i 8. juna, a od tada na snagu stupa ograničena potrošnja vode. Sve do 9. juna iznad glava legionara besnile su strašne i teške vazdušne borbe (oko 80 aviona istovremeno) vođene između nemačkih i savezničkih lovaca. Dolje na tlu išao je talas za talasom napada osovinske (italijanska i nemačka pešadija) pešadije poduprijet tenkovima iz sastava 15. oklopne divizije.[12][13] Tog 9. juna na mnogim je mestima odbrane Bir Hakejma postalo kritično, jer je protivnik probio minska polja i odbranu, pa su se razvile i bespoštedne krvave borbe 'prsa u prsa' između vojnika Osovine i legionara. Legionare je na kraju spasio juriš njihovih oklopnih transportera tipa BREN sa mitraljezima. Međutim, iako su legionari činili čuda i držali se izuzetno hrabro i žilavo, bilo je samo pitanje vremena kada će na kraju morati da popuste, jer Nemci i Italijani napadali su opet izuzetno hrabro i silovito. Tako je i bilo jer na kraju je general Kenig zapovedio pionirima inženjercima da otvore prolaz kroz svoja minska polja, pa su se branitelji Bir Hakejma u koloni po jedan, pod borbom, izvukli iz mesta. Nakon junačkog otpora izvuklo se i sastalo s britanskim vojnicima oko 2.600 francuskih legionara.[14]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Bimberg 2002, str. 109, 101.
  2. ^ Playfair 2004, str. 413.
  3. ^ Porch 2005, str. 272.
  4. ^ Buell 2002, str. 169.
  5. ^ Ford 2008, str. 64.
  6. ^ Palermo 2014, str. 255–264.
  7. ^ Palermo 2014, str. 263–268.
  8. ^ Montanari 1993, str. 212.
  9. ^ Richards & Saunders 1975, str. 201.
  10. ^ Playfair 2004, str. 230–231.
  11. ^ Richards & Saunders 1975, str. 200–201.
  12. ^ Playfair 2004, str. 236.
  13. ^ Liardet 2012, str. 3.
  14. ^ Playfair 2004, str. 237.

Literatura uredi

Članci uredi

  • Windrow, M. (1976). „Bir Hakeim”. War Monthly. London: War Monthly Publications (32). ISSN 0307-2886. 

Spoljašnje veze uredi