Bitka kod Posade vođena je od 9. do 12. novembra 1330. godine između vojske Kraljevine Ugarske pod Karlom Robertom sa jedne i vlaške vojske pod komandom Basaraba sa druge strane. Završena je vlaškom pobedom.

Bitka kod Posade
Deo Ugarsko-vlaški ratovi

Bitka kod Posade, Jožef Molnar
Vreme9–12. novembar 1330. godine[1]
Mesto
u blizini granice Transilvanije i Vlaške, današnja Rumunija.
Ishod Pobeda Vlaške[2]
Sukobljene strane
Kraljevstvo Ugarska Kneževina Vlaška
Komandanti i vođe
Karlo Robert Basarab I
Jačina
30.000[3] 7-10.000[3]
Žrtve i gubici
teški[3] laki[3]

Pojedini istoričari smatraju da su Vlahe pomagali Kumani. Ipak, u ugarskoj vojsci učestvovalo je mnoštvo Kumana, te je ovakva pretpostavka malo verovatna. Godine 1324. Vlaška je bila u vazalnim odnosima prema Ugarskoj. Karlo Robert je Basaraba nazivao "našim transilvanijskim vojvodom". Rat je otpočeo na podstrek izvesnog Dionisija, koji je kasnije nosio titulu severinskog bana. Basarab je nudio Karlu mir, danak od 7.000 srebrnih maraka, predaju Severina i svog sina kao taoca. Prema Mađarskoj ilustrovanoj hronici, Karlo je izjavio da će Basaraba "izvući iz planina, vukući ga za bradu". Savetnici su Karla opominjali da prihvati ponudu, ali je ovaj odbio i sakupio vojsku od 30.000 ljudi sa kojima je prodro u Vlašku. Basarab nije smeo prihvatiti bitku na otvorenom polju, već se povlačio ka Transilvanijskim Alpima. Karlo zauzima Kurteu de Arđeš, Basarabovu prestonicu, nastavljajući da ga goni.

Bitka

uredi

Mesto na kome se odigrala bitka nije sasvim pouzdano i oko ubifikacije se razilaze mišljenja istoričara. Deo istoričara smatra da se bitka odigrala negde kod Lovišta, u planinskim klisurama, u oblasti Olte. Rumunski istoričar Neagu Đuvara smatra da se bitka odigrala negde na granici Oltenije i Severina. Vlašku vojsku predvodio je Basarab lično. Brojala je nešto manje od 10.000 ljudi, podeljenih u konjicu, pešadiju i strelce. Bitka se završila odlučnom pobedom Vlaške. Karlo Robert je kasnije, u jednoj svojoj povelji od 13. decembra 1335. godine, izjavio kako mu je neki Nikola, sin Radoslavov, spasao život tako što ga je branio od napada pet vlaških ratnika, dajući mu vremena da pobegne. Većina Mađara stradala je na bojnom polju. Poginulo je brojno plemstvo, a među žrtvama je bio i transilvanijski vojvoda i sveštenik koji je pratio kralja.

Posledice

uredi

Bitka kod Posade predstavlja početak neprijateljskih odnosa između Kraljevine Ugarske i Basarabove Vlaške. Ovaj period trajaće do 1344. godine kada je Basarab poslao svoga sina Aleksandrua kao taoca Mađarima kako bi se odnosi normalizovali. Finansijska moć Ugarske omogućila joj je da brzo obnovi vojsku koja je u bici kod Posade uništena. Ona se već 1337. godine nalazi u ratu sa Svetim rimskim carstvom.

Reference

uredi
  1. ^ Djuvara 2007, str. 19.
  2. ^ Djuvara 2007, str. 190.
  3. ^ a b v g Djuvara 2007, str. 172–180

Literatura

uredi
  • Długosz, Jan & Michael, Maurice. The Annals of Jan Długosz. (Abridged edition). . IM Publications. 1997. ISBN 978-1-901019-00-1. 
  • Ghyka, Matila. A Documented Chronology of Roumanian History – from prehistoric times to the present day. Oxford 1941.
  • Djuvara, Neagu (2007). Thocomerius – Negru Voda. Un voivod de origine cumana la inceputurile Tarii Romanesti. Bucharest: Humanitas. ISBN 978-973-50-1731-6. .