Bitka kod Filipa vođena je 42. p. n. e. između Drugog trijumvirata sa jedne i Cezarovih atentatora (Liberatora) sa druge strane. Sastojala se od dva vojna okršaja na ravnici zapadno od grada Filipa. Završena je pobedom trijumvira i njihovim dolaskom na vlast Rimske republike. U bici je učestvovalo preko 200.000 rimskih vojnika što ovu bitku čini najvećom u istoriji Rima, a verovatno i najvećom bitkom u starom veku[traži se izvor].

Bitka kod Filipa
Deo Rat protiv Cezarovih ubica

Filipi
Vreme42. p. n. e.
Mesto
Ishod pobeda trijumvira
Sukobljene strane
Drugi trijumvirat Oslobodioci
Komandanti i vođe
Marko Antonije
Oktavijan
Marko Junije Brut
Gaj Kasije Longin
Jačina
19 legija 17 legija
Žrtve i gubici
? gotovo cela armija

Uvod uredi

Izvršivši atentat na Cezara, Marko Junije Brut i Gaj Kasije Longin napuštaju Italiju i preuzimaju kontrolu nad istočnim provincijama, teritorije od Grčke i Makedonije do Sirije. Za to vreme, u Rimu su Marko Antonije, Gaj Oktavijan i Marko Emilije Lepid uspostavili Drugi trijumvirat i preuzeli kontrolu nad zapadnim delom Republike. Objavili su rat atentatorima ne samo radi ujedinjenja države već i radi osvete za Cezarovu smrt. Lepid je ostao u Italiji, a Marko Antonije i Oktavijan prelaze u Grčku sa 28 legija. Kada su prešli Jadransko more Liberatori su im presekli komunikaciju sa Italijom flotom Ahenobarba od 130 brodova. Liberatori nisu bili za otvorenu borbu već su težili uspostaviti dobru odbranu. Odbrambena linija postavljena je na oko 3,5 km zapadno od grada Filipa. Na jugu su njihovi položaji bili zaštićeni neprohodnim močvarama, a na severu neprohodnim brdima. Brut je postavio svoj logor severno, a Kasije južno. Slično i trijumviri, Marko Antonije južno, a Oktavijan severno od puta Via Egnatia. Trijumvirska vojska sastojala se od 19 legija (ostale su ostavljene straga), a liberatorska 17. Broj vojnika je, prema procenama modernih istoričara, bio otprilike jednak – oko 100.000 sa obe strane.

Prva bitka kod Filipa uredi

 
Prva bitka kod Filipa

Marko Antonije uspeo je preseći put Liberatorima kroz očvare koristeći se improvizovanim drvenim mostovima. Kasije je deo vojnika poveo južno da izrade poprečnu branu koja bi onemogućila Antonijeve razvučene snage na desnom krilu. To je dovelo do masovne bitke. Marko je naredio napredovanje protiv Kasija ciljajući na utvrđene položaje između Kasijevog kampa i močvara. Istovremeno, Brutove snage svojevoljno kreću na Oktavijanove snage iako im nije bilo naređeno. Taj napad je završen uspehom. Oktavijanove snage su pobegle u vlastiti kamp koga su zauzeli Brutovi vojnici predvođeni Markom Valerijem Mesala Korvinom. Međutim, Oktavijan nije pronađen u svom šatoru. U svojim memoarima je naveo da je u snu upozoren na opasnost.

Na drugoj strani puta, Antonije je uništavao Kasijeve tvrđave, uklanjao zaštitnu ogradu i punio jarke. Tako je zauzeo Kasijev kamp koga je branila nekolicina vojnika. Kasije je izgubio oko 9000 vojnika, a Oktavijan oko 18.000. Kasije je, misleći da je i Brut izgubio bitku, naredio Pindaru da ga ubije.

Druga bitka kod Filipa uredi

 
Druga bitka kod Filipa

Brut nije imao toliko vojnog iskustva ni ugleda kao Kasije. U iduće tri nedelje, Antonije je napredovao južno od Brutovih snaga utvrđujući se na brdu blizu bivšeg Kasijevog kampa. U pokušaju da izbegne opkoljavanje, Brut šalje svoje snage da odbrane jug. I dalje je izbegavao otvoren sukob nadajući se da će flota presecanjem kontakta sa Italijom iscrpiti trijumvirske snage. Međutim, na nagovor mnogih njegovih zapovednika Brut 23. oktobra otpočinje otvorenu borbu.

Sa obe strane bilo je mnoštvo ratnih veterana. Brutov napad je bio odijen, a formacije su se potpuno raspale. Vojnici su počeli bežati. Oktavijan mu je blokirao kamp pre nego što se uspeo skloniti u njega. Uvidevši da je dalji otpor suvišan, Brut je izvršio samoubistvo. Precizan broj žrtava nakon druge bitke nije siguran. Zna se da su obe vojske izgubile otprilike po četvrtinu trupa što iznosi oko 50.000 žrtava.

Posledice uredi

Prema navodima Plutarha, Antonije je Brutovo telo pokrio ljubičastom haljinom jer su bili prijatelji i jer je verovao da ga je Kasije naterao na ubistvo Cezara. Mnogi rimski aristokrati izvršili su samoubistvo uključuući i sina velikog govornika Hortenzija, Marka Porcija Katona IΙ, Marka Livija Klaudija... Neki vojnici prešli su na stranu trijumvira. Ostaci zarobljenika liberatorske vojske (oko 14.000) priključeni su triumvirskoj vojsci. Filip je postao rimska kolonija (Colonia Victrix Philippensium). Marko Antonije je pošao na istok, a Oktavijan se vratio u Italiju. Antonije je doživeo svoj vrhunac postajući najslavniji rimski general i najugledniji član Drugog trijumvirata.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  • Thomas Harbottle, Dictionary of Battles New York 1906
  • Ronald Syme. The Roman revolution. Oxford 1939
  • Lawrence Keppie. The making of the Roman army. New York 1984