Biljarda

некадашња резиденција Петра II Петровића Његоша

Biljarda je nekadašnja rezidencija Petra II Petrovića Njegoša. Nalazi se u istorijskom jezgru Cetinja u neposrednoj blizini Cetinjskog manastira. Izgrađena je 29. marta 1838. godine po planu ruskog emisara Jakova Ozerckovskog i uz znatnu novčanu pomoć Rusije. U početku se zvala Nova kuća, ali je ubrzo dobila novo ime – Biljarda, po bilijaru, Njegoševoj omiljenoj igri.[1][2]

Biljarda
Biljarda i Cetinjski manastir početkom 20. vijeka
Unutrašnjost Biljarde

Osnovni arhitektonski koncept Biljarde odgovara izgledu srednjovjekovnog zamka. Izdužena pravougaona kamena građevina na sprat, izuzetno skromne obrade, pokrivena olovom, ograđena je visokim kamenim zidom sa okruglim kulama na uglovima i kapijama na svakoj strani. Za vrijeme kad je podignuta zgrada je impresivno izgledala, dužine preko 70 m i širine 7,5 m, sa 11 prostorija u prizemlju i 14 na spratu. Određen broj prostorija Njegoš je koristio za svoje lične potrebe, dok je veći dio bio namijenjen Senatu, perjanicima i drugim državnim organima, kao i za boravak uglednijih gostiju.[3]

Biljarda je i Njegoševim nasljednicima, sve do 1867. godine, služila kao rezidencija, prvo knezu Danilu, a potom, nakratko i knezu Nikoli. Ova znamenita zgrada koja je prvenstveno vezana za Njegoša, osim za rezidencijalne potrebe služila je vremenom i za smještaj raznih državnih institucija. U njoj je nakon preseljenja iz manastira jedno vrijeme radila Njegoševa štamparija, osnovana 1834. godine, zatim bogoslovija, gimnazija i nakratko djevojački institut. Početkom 20. vijeka korišćena je za smještaj ministarstava, a između dva svjetska rata za potrebe vojnih ustanova. U dvorištu Biljarde 1916/17. godine smještena je reljefna karta Crne Gore sa paviljonom koji je presjekao ogradni zid. Danas se u Biljardi nalazi Njegošev muzej.

Kao trofej zbog oslobođenja Žabljaka Crnojevića, Ceklinjani su sa tvrđave, na Cetinje ponijeli dva topa (nazvali su ih krnjo i zelenko), a na jednom je Njegoš napisao: Crnogorci kad ono viteški, Žabljak tverdi turski poharaše, Onda mene starca zarobiše, na Cetinje srbsko dovukoše. mjeseca marta 10 1835.[4] Cetinjski manastir je bilo mjesto gdje su topovi bili do 1916. (ispred manastra), a od tada do danas su u Biljardi. Etnički Crnogorci, kada govore o ovoj pobjedi i o topovima, izbjegavaju navesti koji je tekst na jednom od topova.[5]

Izvori

uredi
  1. ^ „NJEGOŠEV MUZEJ BILJARDA”. Narodni muzej Crne Gore. Arhivirano iz originala 06. 02. 2018. g. Pristupljeno 15. 1. 2020. 
  2. ^ „Biljarda”. Montenegro travel. Pristupljeno 15. 1. 2020. 
  3. ^ „Cetinje : Biljarda Njegoševa rezidencija”. Montenegro travel. Arhivirano iz originala 15. 01. 2020. g. Pristupljeno 15. 1. 2020. 
  4. ^ Rovinski 199, str. 59, 60.
  5. ^ Krnjo i Zelenko na poklon Vladici. 

Spoljašnje veze

uredi