Blagoslovi su kratke forme narodnih umotvorina i predstavljaju želje koje se kazuju dragim osobama i poštovanim bićima. Govore se biranim rečima, uzvišenim tonom, tako da lepo zazvuče, obraduju osobu kojoj su namenjeni i zadive skup pred kojim se objavljuju.[1]

Blagoslovi se često sreću u zdravicana izrečenim u različitim prilikama

Etimologija uredi

Reč blagoslov je slovenskog porekla i doslovno znači „blaga reč” (dobra reč), dok glagolski oblik blagosloviti znači blago (dobro) govoriti. U svojoj suštini, i po svome unutrašnjem smislu, blagoslov je dobra molitvena želja da blagodat Božija dođe na ono lice ili na ono što se blagosilja.[2]

Poreklo blagoslova uredi

Blagoslovi su utvrđene, najčešće stihovane, dobronamerne želje koje se prenose u tradiciji i zasnivaju se na magijskoj sugestivnosti.[3] Kao zakletve i kletve, i blagoslovi sežu u duboke korene civilizacije i čvrsto su povezani sa verovanjem u magijsku moć reči.[4]

Prilike u kojima se izgovaraju blagoslovi uredi

Obično se kazuju pri susretima i rastancima ili u svečanim prilikama, kada poprimaju oblik zdravice. Nekada davno blagoslovi su bili deo drevne bele magije, za koju se mislilo da može da pomogne cenjenim osobama i da im donese dobro u život. Blagoslovi se često izriču sa: „da bog da!”.

Oblici blagoslova uredi

Blagoslovi imaju različite oblike. Obično koriste poređenja po sličnosti (slobodan kao ptica) ili po suprotnosti, kada se izriču kao prividna kletva sa suprotnim značenjem (obraz crn kao sunce).[3] Najčešći oblici blagoslova su sledeći:

  • kao pozdravi i otpozdravi:
  • kao zahvalnost za učinjeno delo:
  • kao pohvale:
  • šaljive, sa suprotnim značenjem, sa veselim ili zluradim tonom:

U zdravicama blagoslovi dobijaju poetsku lepotu:

Blagoslovi se često vezuju i za vladare, i kroz generacije prenose ocene i o prirodi njihove vladavine. Blagoslov hrišćanske gospode i prevednost rodonačelnika učvrstili su sećanja na svetorodnu lozu Nemanjića:

Blagoslovi u narodnim pesmama uredi

U srpskim narodnim pesmama često se sreću blagoslovi. Imaju funkciju da otkriju psihološke ili etičke odnose između likova. često se vezuju za vladare i oslikavaju čitav period o kome pesma peva i ulogu istorijske ličnosti u datoj epohi.[3] Tako u narodnoj pesmi „Uroš i Mrnjavčevićicar Uroš blagosilja kraljevića Marka:

Blagoslov u religiji uredi

U pravoslavnim religijskim običajima blagoslov je radnja kojom se Gospod priziva da izlije svoju milost na nekoga.[5]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Srpske narodne umotvorine. BEOGRAD: Kreativni centar. 2016. str. 255. ISBN 978-86-529-0327-6. 
  2. ^ „Blagoslov”. Zvanični veb-sajt. Srpska pravoslavna crkva Sv. Sava u Londonu. Pristupljeno 28. 9. 2020. 
  3. ^ a b v Milošević-Đorđević, Nada (2016). „O blagoslovima”. Srpske narodne umotvorine. BEOGRAD: Kreativni centar. str. 350-351. ISBN 978-86-529-0327-6. 
  4. ^ Samardžija, Snežana (2016). „O blagoslovima”. Srpske narodne umotvorine. BEOGRAD: Kreativni centar. str. 350-351. ISBN 978-86-529-0327-6. 
  5. ^ „O UZIMANjU BLAGOSLOVA”. Srpske pravoslavne ikone. Pristupljeno 28. 9. 2020.