Bogorodica Makarena

Bogorodica nade od Makarene ili Bogorodica Makarena (šp.: Virgen de la Esperanza de Macarena de Sevilla), popularno poznata kao Devica od Makarene ili jednostavno La Makarena, je rimokatolička titula Blažene Device Marije povezana sa pobožnom drvenom slikom iz 17. Presveta Bogorodica poštovana u Sevilji u Španiji. Marijanska titula spada u kategoriju Bogorodice Žalosne u znak sećanja na pustu tugu i pobožnost Device Marije tokom Strasne nedelje. Slika se široko smatra nacionalnim blagom od strane španskog naroda, prvenstveno zbog njene verske veličine tokom proslava Velikog posta.

Bogorodica od Makarene

Slika je takođe poznata po lokalnom folkloru, pre svega po njenom obezbojenom obrazu koji je navodno izazvan flašom vina koju je pijani protestantski pobunjenik bacio u njeno lice a legenda takođe tvrdi da nikada nije mogla da se ukloni. Njena popularnost među masama često je istaknuta u pet broševa od ruže i smaragda pričvršćenih za njenu haljinu koju je dao slavni borac sa bikovima Hose Gomes Ortega, takođe poznat kao Hoselito.[1]

Praznik lika slavi se u Španiji 18. decembra, a papa Jovan XXIII ga je krunisao 31. maja 1964. preko kardinala Hozea Bueno od Monreala. Bogorodica od Makarene se obično smatra zaštitnicom borca bikova i španskih Cigana koji imaju iskrenu odanost tom liku. Trenutno se nalazi u velikom oltaru bazilike Makarena.[2]

Istorija uredi

Pravo autorstvo slike je nepoznato i široko je sporno; često od strane umetničkih škola koje žele da polažu pravo na vlasništvo nad umetničkim stilom koji se zove Encarnación . Slična slika Device Marije i raspetog Isusa sigurno je postojala do 1654. od strane umetnika Pedra Nijeta. Religiozne slike ovog tipa bile su rezultat baroknih reformi između 1670. i 1680. godine od strane Bratstva Makarene.

 
Krupni plan na licu. Kasnije restauracije poboljšale su jagodične kosti kako bi maskirale navodnu „mrlju“ na obrazima. Tu su i 5 smaragdnih „marikila“ ili broševa koje je donirao borac s bikovima.

Slika se naučno pripisuje umetniku Pedru Roldanu ili nekom od njegovih štićenika u njegovoj radionici. Još tri poznata vajara i njihove škole polažu pravo na sliku. Tokom vremena, imidž je propao, ali ga je zvanično obnovio u martu 1881. Emilio Pisaro de la Kruz, koji je stvorio nove ruke i šake; ponovo je restaurirana 1883. godine.

Do 1908. godine dodata je nadstrešnica od crvenog somota kako bi se Bogorodica zaštitila od vremenskih uslova, a obnovljena je 1964. Razne krune i dodaci su više puta redizajnirani 1938, 1953. i 1963. godine.

Novi ogrtač je napravljen 1930. godine, koji je bio jedinstven jer je uz zlatne tonove korišćena i smaragdno zelena boja. Španski kralj Alfonso promovisao je svoju odanost izdavanjem kraljevskog dokumenta o njoj nakon što je primljen u bratstvo 1904. Iste godine, 11. aprila, kardinal Eustakuio Ilundain i Esteban još jednom je blagoslovio sliku i njen novi ogrtač.

Narodno predanje prepričava navodnu priču o protestantskom pobunjeniku koji je pio (opijanje je dozvoljeno na nekim verskim procesijama), a zatim bacio bocu vina na sliku negde pre 1950-ih. Sledeće godine je postao nosilac te slike kao čin pokajanja za svoj svetogrdni čin.

Kardinal Enrike Almaraz i Santos je 27. marta 1913. godine dodelio kanonsko krunisanje, koji je dodao pet smaragdnih broševa koje je poklonio borac s bikovima El Galo. Slično krunisanje ponovio je i 1964. seviljski nadbiskup.

Pokušaj paljenja uredi

Tokom Španskog građanskog rata, antiklerikalni piromani su ušli u ranu zoru 18. jula 1936. u baziliku pokušavajući da unište hrišćanske artefakte u crkvi Makarena. Iz straha, ljudi su ukrali slike Gospodara Suda i Gospe od krunice i sakrili ih ispod magacina ispod stepeništa crkve. Istorijski gledano, verske slike koje su ugrožene ratom ili glađu često su tajno zakopane pod zemljom radi čuvanja. Bogorodica od Makarene je skinuta sa odežde i anonimno odneta jednom od članova Bratstva na čuvanje. Zbog tadašnjih zaraćenih frakcija, bratstvo je proterano i prinuđeno da se useli u crkvu Blagoveštenja.

Detalji uredi

Slika pripada anonimnom vajaru iz 1680. godine i iznosi 175 centimetara. To je slika u stilu manekenke napravljena od kombinacije borovog drveta i čempresa. Na slici je tužno lice sa staklenim suzama; zajedno sa ljudskom perikom i gleda nadole. Ima otvorena usta zajedno sa jezikom i zubima. Slika drži maramicu (desno) i brojanicu (levo). Poseduje i zlatnu medalju koju je dodelio gradonačelnik grada 1971. godine.

Kanonsko krunisanje uredi

Religijske slike široko rasprostranjene pobožnosti se često poštuju u Španiji kroz papske ceremonije koje se nazivaju kanonsko krunisanje. Bratstvo Makarena je 20. decembra 1962. zatražilo od pape Jovana da odobri krunisanje. Papa je 17. februara 1963. odgovorio na ovaj zahtev preko kardinala Paola Marele; koji je pristao da premesti sliku 27. maja 1964. u katedralu u Sevilji na trodnevni praznik i svetu misu. Odslužena je visoka papska misa kojoj je prisustvovao sadašnji šef države Fransisko Franko.

Pošto se ponovno kreiranje ove slike smatra veoma skupim i mukotrpnim, slike ovog naslova se često viđaju retke i ograničene su. Druge odobrene kopije samo pod ovom posebnom marijanskom titulom takođe su reprodukovane u drugim pobožnim katoličkim zemljama, naime u Kolumbiji (7), Brazilu (2), Urugvaju (1), Venecueli (4), Peruu (2) i na Filipinima (1).[3]

Reference uredi

  1. ^ „Del toro al infinito: LUNES SANTO: LA ESPERANZA MACARENA DE LUTO POR JOSELITO”. Del toro al infinito. 29. 3. 2010. Pristupljeno 13. 7. 2022. 
  2. ^ „ABC SEVILLA 30-05-1964 página 59 - Archivo ABC”. abc. 22. 8. 2019. Pristupljeno 13. 7. 2022. 
  3. ^ „La Esperanza Macarena en Uruguay. José Andrés Borreguero Fustero”. ArteSacro.org (na jeziku: španski). Pristupljeno 13. 7. 2022.