Bratislav Petrović
Bratislav Petrović, Braca (24. decembar 1961) jedan je od književnika iz Bele Palanke, koji objavljuje romane, priče, pripovetke, monografije i eseje, na književnom jeziku i dijalektu. Bavi se i novinarstvom. Kao novinar saradnik sarađuje sa izdavačkim kućama u Srbiji i inostranstvu (Bugarska i Kanada). Član je Udruženja književnika Srbije od 2016. i Saveza književnika u otadžbini i rasejanju (SKOR). Prevođen je na Bugarski jezik.[1]
Bratislav Petrović | |
---|---|
![]() Bratislav Petrović, Braca | |
Datum rođenja | 24. decembar 1961. |
Mesto rođenja | Šljivovik, FNR Jugoslavija |
Život
urediBratislav Petrović, Braca rođen je 24. decembar 1961. u Šljivoviku, opština Bela Palanka, od oca Tomislava, ugostiteljskog radnika i majke Lozinke, domaćice. Prava četiri razreda osnovnog školovanja završio je u rodnom Šljivoviku, a druga četiri (od petog do osmog) u Osnovnoj školi „Dragica Lalović“ u Gornjoj Koritnjici. Prva dva razreda srednjeg školovanja pohađao je u Gimnaziji "„11 oktobar“" u Beloj Palanci. Po završenom drugom razredu gimnazije, školovanja je nastavio u Srednjoj školi unutrašnjih poslova „Pane Đukić“ u Sremskoj Kamenici. Višu školu unutrašnjih poslova u Beogradu, završio je 1980. godine.
Od juna 1980. godine radi kao policajac, a od marta meseca 1986. kao rukovodioca sektora MUP Srbije, Policijska uprava Niš, pri policijskim stanicama Babšnica, Bela Palanka i Niška Banja.
Iako po profesiji policajac; intimna, trajna i istinska preokupacija Bratislava Petrovića, kako se sve više pokazuje, je književnost. Bratislav Petrović je sve vreme organizator i aktivni učesnik u mnogim kulturnim poduhvatima u Beloj Palanci Nišu, Pirotu i drugim gradovima u Srbiji i inostranstvu. Kao zamenik predsednik Saveza književnika u otadžbini i rasejanju (SKOR), zajedno sa ostalim članovima ovog udruženja, radi na širenju i popularizaciji književnosti među piscima, kojima to nije profesionalna preokupacija.
Intenzivno se bavi i novinarstvom. u Srbiji sarađuje sa niškim „Narodnim novinama“ i pirotskom „Slobodom“, a u inostranstvu sa nezavisnim srpskim novinama „Toronto novosti“ - Kanada i elektronski časopis Literaturen svяt iz Bugarske. Za svoj književni rad dobitnik je većeg broja nagrada i proznanja.
Živi i stvara u Beloj Palanci, u srećnom braku sa suprugom Ljiljanom. Ima ćerku Jelenu i sina Milana.
Delo
urediBratislav Petrović je obični sredovečni čovek, „simpatičnog širokog osmeha i šmekerskog nastupa“, po profesiji policajski službenik, a po daru za knjiženjnost, pisac iz naroda, nadrealista, koji je odlučio da u slobodno vreme, pobegne iz štale, stajnjaka, stoke i đubriva na selu i instinuacije njegovih kolega u policiji, promeni svoj život, i postane neko drugi.
Bratislav Petrović iako vrcavog duha, književnik je koji dobro uočava, karakteristike društva i društvenih pojava, koje počev od doba „vučjih vremena“ osamnaestog veka, pa sve do dana s početka dvadeset prvog veka, vešto pretače u sve forme sopstvenog književnog stvaralaštva.
Na veoma neobičan i suptilan način Bratislav Petrović Braca u svojim književnim delima ne samo da čitalačku publiku upoznaje sa verovanjima, običajima i načinom života stanovnika ispod Suve planine, već zahvaljujući piščevoj bujnoj mašti i talentu, on stanovništvu sa ovog prostora, ali i čitaocu vraća nadu da su moral, poštenje i čast jedine istinske vrednosti čoveka.
Književni jezik Bratislava Petrovića je jednostavan, često iz njegovog okruženja, dijalektički i ponekad nepristojan, ne tako retko i sočan, pun poslovica i šala, što često kod čitalaca izaziva navalu smeha koji ponekad prate „potoci“ suza, iako se u njegovim napisanim rečenicama nazire zastrašujuća stvarnost kroz koju se odvija radnja književnog dela.[2]
Evo jednog odlomka iz priče, Sas Gospavu kude vr'žalca, koja najbolje ilustruje dijalektički stil Petrovićevog književnog izražavanja:
„ | Baja Stojko... Mlogo me mrznu po selo. Mlogo! Če me pojedu. Još pa kad vide da milicajci i šumari svrtaju pri men, ne mogu se otkačim od ološi. Naprajil mi neći madžije i za toj me mrznu. Ja ju slušam kvu muku ima, pa se smejem u seb. Pa ja sam voj mog'l ovoj i bez Stojka rasturim. Pa tak'v smo narod, svaćega kuji burudisuje sas milicajci i šumari če ga naši seljaci mrznu. Nego... Neka si olakša dušu za jednu a može biti i poviš crvene. Nes'm mu videl cenovnik. Ono ni popovi ga nemu, što bi ga pa imal Stojko vr'žal'c. | ” |
Bratislav Petrović je vešt i u pisanjeu monografija i istraživačkih dela. Njegove monografije; „Manastir Uspenije Presvete Bogorodice u Veti“ i „Manastir Svete Bogorodice Sićevo“ i istraživačko delo „Hajdučija na tlu Bele Palanke“ nastale su kao plod plemenitog i nesebičnog rada, u proučavanju i očuvanju istorijskih vrednosti u rodnom kraju. Bratislav Petrović pri pisanju ovih dela, neumorno istražuje arhivsku građu, pronalazi, zapisuje i sumira sve činjenice, fotografije i sećanja meštana iz istorije Srpskog naroda na znamenitim mestima na području Bele Palanke.[3]
Književno delo „Prokletstvo nepravde“ (2014), Bratislava Petrovića, je veoma neobičan i suptilan prikaz verovanja, običaja i načina života stanovnika ispod Suve planine. Autor na jednostavan, ali istovremeno i raskošan način, prepliće likove i radnje kroz ceo roman, držeći čitaoca u stalnoj neizvesnosti i iščekivanju. U romanu se ogleda svo lice i naličje ljudske prirode: pohlepa, prevara, nepravda, ali i ljubav, poštenje, istina.
„ | Da li je Sanda zaista toliko zao ili ga je zlato u jednom momentu zaslepilo? Da li je Milena morala da se pojavi kao duh da bi pravda bila zadovoljena ili je vođena majčinskom ljubavlju želela da pomogne svojoj kćerki? Da li treba da se pojavi nešto neprirodno i nama, običnim smrtnicima, zastrašujuće da nam pokaže koliko je pravda i čast bitna u životu? Pisac nam u svom književnom delu daje odgovore na ova i još mnoga pitanja, pričajući mističnu priču o lančiću i medaljonu koji na sebi ima izgraviran i jedan deo istorije. Poput povetarca, koji na momente postaje košava, autor romana, ljubav dvoje mladih, sa svojim manje ili više tragičnim sudbinama, nosi kroz stranice knjige i budi u nama one najdublje, ljudske emocije. | ” |
Roman „Prokletstvo nepravde“, čita se u jednom dahu i zahvaljujući mašti i talentu pisca Bratislava Petrovića Brace, vraća nam nadu da su moral, poštenje i čast jedine istinske vrednosti čoveka.
Poetska reč Bratislava Petrovića, koja je možda najbolje iskazana u njegovoj knjizi BBM - Bracina plan poezija, leži u dobro izabranim motivima i temama iz istočene Srbije, koje on na pomalo humoristički način obrađuje koristeći se ekspresivnim i sugestivnim načinom i jezičkim formama lokalnog dijalekta.
Objavljena dela
urediKnjiževna forma | Naziv dela |
---|---|
Romani |
|
Pripovetke |
|
Monografije |
|
Istraživački rad |
|
Pesme |
|
Priznanja
uredi- 2018 — Prva nagrada za pesmu „Đulina čegrtaljka", na temu vina i grožđa: Kulturnog centra Vlasotince na Vinskom balu „Vlasotince, 2018”.
- 2016 — Druga nagrada „Reč baštine” Niškog pesničkog kruga i Narodne biblioteke „Stevan Sremac” Niš - za kratku priču „Stojko šumar i Milka kuvarica” na konkursu 5. Festivala književnog stvaralaštva na narodnom govoru, „Preobraženjsko pojenje 2016.”
- 2016 — Priznanje „Kosmetska zvezda Drugog reda”, „Za zasluge u oblasti književnosti i čuvanju istine o stradanju srpskog ratnika na Kosmetu”".
- 2016 — Nosilac ratničkog krsta, Društva policijakih ratnika, za vernost otadžbini i učešće u odbrani zemlje od NATO agresije.
- 2015 — Priznanje Bratislavu Petroviću, za najuspešnijeg književnika godine, za knjigu „Carigradski drum“, koje mu je dodeljena u anketi 50, regiomnalnih i lokalnih TV stanica Srbije i interneta koje emituju zabavno edukativnu emisiju „Pod sjajem zvezda“.
- 2014 — Povelja „Slovo hvale i zahvale“ za pesmu „Palanačka banica“ na konkursu „Preobraženjsko pojenje 2014“. Niš.
- 2014 — Zlatna diploma za osvojeno I mesto na književnom konkursu na temu „Vino“, Izdavačke kuće „Arte“ i Vinarije „Aleksandrović“, na kome je učestvovao 231 autor iz Srbije i inostranstva. Nagrada je Petroviću dodeljena za priču „Okanje mrtvaca sas flašu vino“.[4]
- 2014 — Počasni član Društva pisaca Pleven, Republika Bugarska.[5]
- 2013 — Druga nagrada za pesmu „Jevropa“, na književnom konkursu u Republici Bugarskoj „Lirski glasovi“.
- 2006 — Ručni sat, od strane Opštine Niška Banja, za izuzetne rezultate u radu i stvaralaštvu
- 2006 — Policajac godine, od strane MUP Srbije Policijska uprava Niš, za izuzetne rezultate u radu
- 2003 — Zlatni dukat, od strane MUP Srbije, za izuzetne rezultate u radu
Izvori
uredi- ^ Biografija Bratislava Petrovića, U: Petrović B, (2013) Carigradski drum, Književna omladina Srbije, Beograd, 270 strana. ISBN 978-86-7343-207-6.
- ^ Slavimir Genčev, SЪN, KOЙTO SЪBUŽDA, Elektronno spisanie LITERATUREN SVЯT, 2008 – 2013 [1]
- ^ Todorović M, Pop Martin i skriveno blago Istočne Srbije, prikaz knjige „Carigradski drum“, Petrović B. (2013)
- ^ Kad Regent u vinu peva, zbornik radova sa knjizevnog konkursa o vinu. Izdavacka kuca „Arte“ i Vinarija „Aleksandrovic“, 2014.
- ^ „Dve plevenski poetesi sred nagradenite laureati na tretiя Meždunaroden konkurs za poeziя “Lirični glasove””. Pristupljeno 10. 6. 2014. , InfoPleven, objavljeno 29. maja 2014
Spoljašnje veze
uredi- Gde se krije blago popa Martina? Legenda iz knjige „Carigradski drum“ Bratislava Petrovića
- Bratislav Petrović Braca – Pesme Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. јануар 2020) — Književna radionica „Kordun" Vest Čester, Pensilvanija, SAD
- Policajac sa zlatnim perom - BRATISLAV PETROVIC... Sa Bracom na carigradskom drumu