Britanski novi talas

Britanski novi talas (eng. The British New Wave) je stil filmova objavljenih u Velikoj Britaniji između 1959. i 1963. godine.[1] Oznaka je prevod Nouvelle Vague, francuskog izraza koji je prvi put primenjen na filmove Fransoa Trifoa i Žan-Lika Godara između ostalih.

Stilske karakteristike uredi

Britanski novi talas karakterišu mnoge iste stilske i tematske konvencije kao i francuski novi talas. Obično crno-beli, ovi filmovi su imali spontani kvalitet, često snimani u pseudo-dokumentarnom (ili cinéma vérité) stilu na stvarnim lokacijama i sa stvarnim ljudima, a ne sa statistima, očigledno hvatajući život kakav se dešava.

Postoji značajno preklapanje između Novog talasa i ljutih mladića, onih umetnika iz britanskog pozorišta i filma kao što su dramaturg Džon Ozborn i reditelj Toni Ričardson, koji su doveli u pitanje društveni status kvo. Njihov rad je skrenuo pažnju na realnost života radničke klase, posebno na severu Engleske, koja je često okarakterisana kao „Na severu je mračno“. Ova posebna vrsta drame, usredsređena na klasu i sitnice svakodnevnog života, takođe je bila poznata kao realizam kuhinjskog sudopera.

Uticajni filmovi uredi

  • Room at the Top (1959)
  • Look Back in Anger (1959)
  • The Entertainer (1960)
  • Saturday Night and Sunday Morning (1960)
  • A Taste of Honey (1961)
  • A Kind of Loving (1962)
  • The Loneliness of the Long Distance Runner (1962)
  • The L-Shaped Room (1962)
  • This Sporting Life (1963)
  • Billy Liar (1963)

Reference uredi

  1. ^ „British New Wave Cinema”. OpenLearn (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-25.