Velika nagrada Holandije
Velika nagrada Holandije ( hol. Grote Prijs van Nederland ) je trka Formule 1 koja se održavala na stazi Zandvort, Severna Holandija, Holandija, od 1950. do 1985. i od 2021. nadalje. Bila je deo svetskog šampionata od 1952. godine i dva puta je bila Velika nagrada Evrope, 1962. i 1976. godine, kada je ova titula bila počasni naziv koji se svake godine davao jednoj trci za Veliku nagradu Evrope.
![]() | |
Zandvort staza | |
---|---|
Podaci o stazi | |
Broj održanih trka | 31 |
Prva trka | 1950 |
Najviše pobeda (vozač) | ![]() |
Najviše pobeda (tim) | ![]() |
Dužina kruga | 4,259 км |
Dužina trke | 306,587 км |
Rekord kruga | 1:11,097 ![]() |
Broj krugova | 72 |
Poslednja trka (2021) | |
Pol pozicija | |
| |
Podijum | |
| |
Najbrži krug | |
|
Istorija
urediOriginalna staza
urediGrad Zandvort se nalazi u dinama obale Severnog mora u Severnoj Holandiji, pola sata zapadno od holandske prestonice Amsterdama, a sama staza se nalazi odmah pored plaže. Bilo je manjih trka na uličnim stazama u gradu 1930-ih, ali se pokazalo da je nemačka invazija na Holandiju bila sreća za lokalno stanovništvo. U nastojanju da spreči slanje njegovih sugrađana u Nemačku da rade, legenda kaže da je gradonačelnik Zandvorta ubedio Nemce da im dozvole da izgrade pravi put kroz dine niz koje bi Nemci mogli da održavaju impresivne parade nakon pobede. Ovo je kasnije povezano sa drugim putevima koji su korišćeni za pristup položajima obalske odbrane.
Posle rata neki od ovih puteva su prošireni i povezani zajedno i staza za trke je dizajnirana, ne kako legenda kaže od strane Džona Hugenholca, već grupe zvaničnika iz Kraljevskog holandskog motociklističkog udruženja, uz savet Semi Dejvisa na Bentli bojsu, koji je osvojio 24 sata Le Mana 1927. Prva trka je održana 1948. pod nazivom Velika nagrada Zandvorta. Osvojio ga je tajlandski princ Bira u starom Maseratiju.[1] Na takmičenju 1949. pobedio je Luiđi Vilorezi za Ferari. Sledeće godine događaj je postao poznat kao Velika nagrada Holandije. Događaji 1950. i 1951. održani su kao nešampionske trke Formule 1, a Luis Rozije je pobedio obe godine.
1952. je bila godina kada je Velika nagrada Holandije bila deo trećeg svetskog šampionata Formule 1, ovu i trku sledeće godine pobedio je italijan Alberto Askari. Trka nije održana 1954. godine zbog nedostatka novca za održavanje trke,[2] i 1955. je bila još jedna demonstracija Mercedes-Benzove dominacije, sa Argentincem Huanom Manuelom Fanhom i britanac Stirling Mosa koji su dominirali u postupku. Mos je pomno pratio Fanhija celim putem. Trke 1956. i 1957. su otkazane zbog očiglednog nedostatka novca, koji je indirektno uzrokovan Sueckom krizom 1956–1957. Veliku nagradu Holandije 1958. osvojio je Mos u Vanvolu. 1959. šveđanin Džo Bonier je pobedio u svom jedinom šampionatu Formule 1, a 1960. je Dan Gurnei doživeo nesreću i jedan gledalac je poginuo, trku je pobedio Džek Brabam u Kuperu.
Od 1963. do 1965. godine britanac Džim Klark je pobedio na sva tri takmičenja, a 1967. je predstavljen Lotus 49 sa svojim potpuno novim Ford-Kosvort DFV motorom. DFV je pobedio na svom debiju sa Klarkom, ovaj motor je postao najuspešniji među privatnim timovima do 1985. Na događaju iz 1970. godine naslednik 49-e, 72, je sveobuhvatno pobedio sa Džohenom Rindtom za volanom. Međutim, dogodila se tragedija tokom trke. Britanac Pirs Kuridž, koji je vozio za Frenka Vilijamsa, teško se sudario u blizini ozloglašeno brzog ugla Tunel Ost nakon što je točak odleteo i udario ga u glavu, što ga je ubilo. Auto, u kome je još uvek bio Kuridž, zatim se zapalio i izgoreo do temelja. Na događaju iz 1971. Džeki Iks je pobedio u Ferariju nakon živahne bitke sa meksikancem, Pedrom Rodrigezom u BRM-u pod uslovima natopljenim kišom. Nije bilo trke 1972. Prvobitno je to bilo u kalendaru te godine, ali su vozači odbili da se trkaju u Zandvortu, jer su objekti i uslovi staze bili zastareli sa trkama u to vreme.
Ponovno renoviranje staze
urediZandvort je bio značajno izmenjen tokom svog odsustva iz kalendara. Bio je obložen zaštitnom ogradom i automobili su bili zaštićeni od peščanih dina i prepreka na stazi. Izgrađene je novi pit, a staza je takođe videla šikanu postavljenu ispred Bosita, veoma brzog ugla koji je išao pravo u pit. Za trku 1973. godine, kao indirektna proslava uloženih napora, tog vikenda vladala je posebna atmosfera i svi su bili srećni, a posebno organizatori. Ali okrutnim preokretom sudbine, ta trka je trebala biti još jedna crna mrlja na Zandvortovoj istoriji i reputaciji. U trci za koju se smatralo da je jedna od najbolje organizovanih do sada, u stvari je bila neorganizovanost i potpuni nedostatak jasne komunikacije koji bi na kraju bili odgovorni za ono što će se dogoditi. U osmom krugu trke, britanac Rodžer Vilijamson (u samo svojoj drugoj trci Formule 1) se teško sudario u blizini tunela Ost i njegov automobil se zapalio dok je strugao po asfaltu. Vilijamson je bio nepovređen tokom sudara ali vreme je isticalo, nije mogao da se oslobodi iz auta. Vilijamsonov zemljak Dejvid Perli stao je pored njega, prešao stazu i otrčao do gorućeg marta. Perli je uzalud pokušavao da okrene automobil uspravno. Činilo se da je bilo dovoljno vremena da se auto ispravi i izvuče Vilijamson, ali koliko god očajnički pokušavao, Perli to nije bio u stanju da uradi sam, a redari, koji nisu nosili kombinezone otporne na vatru, nisu bili u stanju i nisu hteli da pomognu zbog velike vrućine. Kontrola trke je pretpostavila da se sudario Perlijev automobil i da je vozač pobegao nepovređen. Mnogi vozači koji su videli Perlija kako im mahne da stanu pretpostavili su da je pokušavao da ugasi vatru iz sopstvenog automobila, nakon što je bezbedno izašao iz njega, i stoga nisu znali da je umešan drugi vozač. Kao rezultat toga, trka se nastavila punim tempom dok je Perli očajnički pokušavao da spasi život Vilijamsona. Zbog grupe zvaničnika trke koji su stajali oko Vilijamsonovog zapaljenog automobila ne čineći apsolutno ništa da pomognu, pa čak i ometaju situaciju (odbacivanjem aparata za gašenje požara koji je Perli koristio preko ograde i niz padinu), ovo nije funkcionisalo, a Vilijamson nije umro od opekotina kože ali jeste od gušenja. Perli je kasnije nagrađen Džordž medaljom za svoje postupke. Trku je pobedio vozač Tajrela Džeki Stjuart (koji je tog vikenda oborio rekord Džima Klarka za najveći broj pobeda u trkama u karijeri), a njegov suvozač Fransoa Severt završio je 2. ali nikome se nije dalo slaviti, bio je to jedan od najmračnijih trenutaka u istoriji sporta.
1974. godine je ponovo nastajući Ferari tim dominirao, a austrijanac Niki Lauda je pobedio, a 1975. je britanac Džejms Hant pobedio u svojoj prvoj šampionskoj trci Formule 1 u svom Hesketu. 1976. je Hant ponovo pobedio dok se Lauda oporavljao od užasne nesreće na Nirburgringu. 1977. je verovatno ostala upamćena po incidentu između Hanta i amerikanca Marija Andretija. Andreti je ambiciozno pokušao da prođe Hanta na Tarzanovom uglu od 180 stepeni, dva automobila su se dodirnula i oba su ispala iz trke. Andreti je pobedio u trci 1978. ujedno i njegova poslednja pobeda u Formuli 1. Godine 1979. došlo je do promene na stazi kako bi usporili automobili koji su dolazili u tunel Ost, tamo je postavljena brza privremena šikana. Kanađanin Žil Vilnev se tamo sidario dok se žestoko borio sa australijancem Alanom Džounsom i oštetio njegovo levo zadnje vešanje. Ali on je nastavio i na početku sledećeg kruga ponovo otišao kod Tarzana. Odbijajući da odustane, Vilnev je, na šok mnogih, izvezao svoj Ferari iz blatnjavog područja i vratio se na stazu. Otprilike na pola puta, automobil je vukao levi zadnji naplatak i točak sa potpuno razbijenim ogibljenjem što je učinilo Ferari gotovo nemogućim za vožnju. Vilneuve, pokazujući svoju sada već legendarnu kontrolu automobila, vratio se u boks bez sudara ili odlaska i povukao se iz trke. Trku je osvojio Džons. Godine 1980. je šikana uklonjena i zamenjena sporijom šikanom pre tunela Ost. 1981. bila je velika bitka između francuza Alena Prosta u Renou i Džonsa u Vilijamsu. Prost je došao na prvo mesto i pobedio. Na takmičenju 1982. pobedio je francuz Didije Pironi u Ferariju, njegov zemljak Rene Arnouk doživeo je užasan sudar na kraju pita pravo u Tarzana, prednje vešanje se pokvarilo na njegovom Renou sa efektom prizemljenja i on je otišao u barijere, srećom ostao je nepovređen. 1983. je bila bitka između šampiona Prosta i brazilca Nelsona Pikea. Prost je pokušao da prestigne Pikea kod Tarzana, ali je francuz odbio Pikea i Prost se ubrzo potom sudario. Prost je pobedio sa pola 1984. 1985. Lauda je odneo svoju 25. i poslednju pobedu na trci, dok je pri kraju trke zadržavao svog suvozača iz Maklarena Prosta koji je bio u napadu.
1985. je bila poslednja trka, pošto je kompanija koja je vodila stazu (KENAV) prestala poslovati, označavajući kraj starog Zandvorta. Staza, u vlasništvu opštine Zandvort, nije korišćena neko vreme, a deo terena, otprilike polovina staze je prodata 1987. godine Vendoradu, tadašnjem graditelju bungalova parka.[3] Staza je na kraju redizajnirana i još uvek se koristi za druge discipline moto sporta.
2021–
urediDana 14. maja 2019. najavljena je Velika nagrada Holandije na stazi Zandvort za kalendar Formule 1 2020.[4] U martu 2020. povratak događaja je odložen kao odgovor na pandemiju kovid19, kasnije je potpuno otkazan sa povratkom na događaj planiranim za 2021. godinu, a pobedu je odneo Maks Verstapen.
Pobednici Velike nagrade Holandije
urediPonovljeni pobednici (vozači)
urediRužičasta pozadina označava događaj koji nije bio deo svetskog šampionata Formule 1.
Pobede | Vozač | Godine pobede |
---|---|---|
4 | Džim Klark | 1963, 1964, 1965, 1967 |
3 | Džeki Stjuart | 1968, 1969, 1973 |
Niki Lauda | 1974, 1977, 1985 | |
2 | Luis Rožie | 1950, 1951 |
Alberto Askari | 1952, 1953 | |
Džek Brabam | 1960, 1966 | |
Džejms Hant | 1975, 1976 | |
Alen Prost | 1981, 1984 | |
Izvor:[5] |
Ponovljeni pobednici (konstruktori)
urediRužičasta pozadina označava događaj koji nije bio deo svetskog šampionata Formule 1.
Timovi označeni podebljanim slovima takmiče se u šampionatu Formule 1 u tekućoj sezoni.
Pobede | Konstruktor | Godine pobede |
---|---|---|
8 | Ferari | 1952, 1953, 1961, 1971, 1974, 1977, 1982, 1983 |
6 | Lotus | 1963, 1964, 1965, 1967, 1970, 1978 |
3 | Maklaren | 1976, 1984, 1985 |
2 | Talbot-lago | 1950, 1951 |
BRM | 1959, 1962 | |
Matra | 1968, 1969 | |
Brabam | 1966, 1980 | |
Izvor:[5] |
Po godini
urediSve VN Holandije održane su u Zandvortu.
Ružičasta pozadina označava događaj koji nije bio deo svetskog šampionata Formule 1.
Godina | Vozač | Konstruktor |
---|---|---|
1950 | Luis Rožie | Talbot-lago |
1951 | Luis Rožie | Talbot-lago |
1952 | Alberto Askari | Ferari |
1953 | Alberto Askari | Ferari |
1954 | Nije održano | |
1955 | Huan Manuel Fanhio | Mercedes |
1956 – 1957 |
Nije održano | |
1958 | Stirling Mos | Vanvel |
1959 | Džo Bonier | BRM |
1960 | Džek Brabam | Kuper |
1961 | Volfgang von Trips | Ferari |
1962 | Grejam Hil | BRM |
1963 | Džim Klark | Lotus |
1964 | Džim Klark | Lotus |
1965 | Džim Klark | Lotus |
1966 | Džek Brabam | Brabam |
1967 | Džim Klark | Lotus |
1968 | Džeki Stjuart | Matra |
1969 | Džeki Stjuart | Matra |
1970 | Džohen Rint | Lotus |
1971 | Džeki Iks | Ferari |
1972 | Nije održano | |
1973 | Džeki Stjuart | Tajrel |
1974 | Niki Lauda | Ferari |
1975 | Džejms Hant | Hesket |
1976 | Džejms Hant | Maklaren |
1977 | Niki Lauda | Ferari |
1978 | Mario Andreti | Lotus |
1979 | Alen Džons | Vilijams |
1980 | Nelson Pike | Brabam |
1981 | Alen Prost | Reno |
1982 | Didijer Pironi | Ferari |
1983 | Rene Arnouk | Ferari |
1984 | Alen Prost | Maklaren |
1985 | Niki Lauda | Maklaren |
1986 – 2020 |
Nije održano | |
2021 | Maks Verstapen | Red bul |
Izvor:[5] |
Reference
uredi- ^ „Grand Prix Circuits: Dutch Motor Racing”. www.grandprix.com. Arhivirano iz originala 3. 2. 2002. g. Pristupljeno 23. 1. 2020.
- ^ „Grands Prix which were cancelled - The Nostalgia Forum”. The Autosport Forums. Pristupljeno 23. 1. 2020.
- ^ „Track description on www.autoevolution.com”. Arhivirano iz originala 18. 5. 2009. g. Pristupljeno 7. 8. 2010.
- ^ „Formula 1 Dutch Grand Prix to return at Zandvoort from 2020”. www.formula1.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2019-05-14.
- ^ a b v „Dutch GP”. ChicaneF1. Pristupljeno 14. 9. 2021.