Velika skupština u Beogradu

O Mitrovdanu 6. novembra 1817. sastala se u Beogradu redovna knezovska i starešinska skupština, radi određivanja poreza i pregledanja računa. Kad je taj posao završen, prešlo se na drugi, mnogo važniji: knez Miloš proglašen je naslednim knezom Srbije. O tome proglašenju sastavljen je naročiti akt, u obliku adrese, koji su sem svih prisutnih knezova i starešina još potpisala i neka sveštena lica, a među njima Agatangel, mitropolit beogradski, vladika užički Gerasim, arhimandriti manastira Vraćevšnice, Kalenića, Ravanice, valjevski prota i dr. U spisima memoarista, ova skupština nazvana je velikom radi toga što su joj prisustvovala i druga lica koja nisu učestvovala u radu redovnih skupština.

U skupštinskoj adresi koja je tom prilikom donesena kaže se za kneza Miloša da je on narodu dao

prisustvujući mir i tišinu

i izjavljuje mu se blagodarnost za to, i za sve njegove dobre uredbe koje je u narodu učinio.

Molili smo ga mnogo i prinudili da vosprimi za života svoga tjagoty ovoga pravlenija koje je primio s pobuždenijem, samo iz ljubovi koju ima k rodu svojem i otečestvu... Kad blagi Bog od nas izvoli uzeti ljubeznog našeg pravitelja i Gospodara Miloša, i prestaviti u večno blaženstvo, togda neposredstveno da prejvmstuje ovaj čin i pravlenije celog naroda našeg najbliži srodnik od plemena više pomenutog ljubeznog Gospodara našeg Miloša, koga on u osobitom svom zavješčaniju nareče, i tako da traje do poslednjeg jego potomstva. I to hoćemo i želimo za slavu i pohvalu otečestva, i za vozmezdije trudov i podvigov i opasnosti koje je podnosio i podnosi posvednevno narod naš...

Istoga dana o toj odluci obavešten je i beogradski vezir Marašlija, naročitim pismom, u kome ga skupština moli da se i on, kod Porte, zauzme za odobrenje ove odluke.

Izvori uredi


Narodne skupštine Srbije

1817