Veliki Topolovac (rum. Topolovăţu Mare) je selo i sedište istoimene opštine Veliki Topolovac, koja pripada okrugu Timiš u Republici Rumuniji.

Veliki Topolovac
rum. Topolovăţu Mare
Naselje
RO
RO
Veliki Topolovac
Lokacija u Rumuniji
Koordinate: 45° 46′ 26″ N 21° 37′ 8″ E / 45.77389° S; 21.61889° I / 45.77389; 21.61889
Zemlja Rumunija
OkrugTimiš
OpštinaVeliki Topolovac
Nadmorska visina103 m (338 ft)
Stanovništvo (2012)[1]
 • Ukupno2.942
Vremenska zonaIstočnoevropsko vreme (UTC+2)
 • Leti (DST)Istočnoevropsko letnje vreme (UTC+3)
Geokod664731

Položaj naselja uredi

Selo Veliki Topolovac se nalazi u istočnom, rumunskom Banatu. Selo se nalazi u gornjem toku Tamiša, 40 km istočno do Temišvara ka Lugošu. Ova oblast je poznata kao Banatska Crna Gora. Seoski atar je potpuno brežuljkastog karaktera.

Prošlost uredi

Po "Rumunskoj enciklopediji" najstariji pomen sela sa srpskim nazivom Topolovac potiče iz turskog teftera 1554. godine. Po oslobođenju Banata 1717. godine popisano je u mestu 40 kuća. Godine 1767. pominje se erarijalna pošta u Topolovcu koji je sada premešten uz važnu drumsku saobraćajnicu.

Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da mesto "Topolovac" pripada Lungškom okrugu, Lugoškog distrikta. Tu je podupravni podured a stanovništvo je bilo pretežno vlaško.[2] Kada je 1797. godine popisan pravoslavni klir Topolovac je parohija sa dve filijale - Velikim i Malim Koštejom. Tu su tri sveštenika za koje se navodi da govore samo rumunski jezik. Parosi su Popovići, pop Petar (rukop. 1779) i pop Georgije (1788) dok je Janku Ribar ( 1796) bio đakon.[3]

Godine 1828. podeljen je Topolovac na dva susedna mesta: Mali Topolovac i Veliki Topolovac.

Stanovništvo uredi

Po poslednjem popisu iz 2002. selo Veliki Topolovac imalo je 1.143 st., od čega Rumuni čine 85%, a Srbi 4%. Poslednjih decenija broj stanovništva opada.

Reference uredi

  1. ^ „Statistical Yearbook 2011” (PDF). Comisia Centrală pentru Recensământul Populaţiei şi Locuinţelor. Pristupljeno 2015-07-05. 
  2. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  3. ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 9/2017.

Spoljašnje veze uredi