Велики вранац

Veliki vranac[2] ili veliki kormoran (lat. Phalacrocorax carbo) iz porodice vranaca (Phalacrocoracidae) je krupna ptica, crnog perja, plivačica i gnjurac. Živi u jatima u priobalnim krajevima, kao i na obali reka i jezera. U primorju gradi gnezdo na stenovitim, nenastanjenim ostrvima, koristeći kao materijal suve alge, a u unutrašnjosti zemlje na visokom drveću, od grančica i suve trave.

Veliki vranac
Phalacrocorax carbo
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Potklasa:
Infraklasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
P. carbo
Binomno ime
Phalacrocorax carbo
Globalni areal
  Tokom cele godine
  Leti
  Zimi

Ishrana uredi

Hrani se ribom koju sam ulovi na taj način što zaroni za njom. Između dva ronjenja mora da osuši od vode otežalo perje i zato satima stoji na suncu raširenih krila. Odlično pliva, ali dobro i leti. Bez oklevanja preleti u jednom dahu 50 km. u potrazi za mestom gde ima dosta ribe.[3]

Veliki vranac kao domaća životinja uredi

 
Jaja Velikog vranca

Još u davna vremena u Kini su ribari koristili sposobnost kormorana da vešto uhvati pod vodom krupnu ribu. Ptice su navikavali da stoje na ivici čamca i da jedna za drugom rone i donose na površinu ribu koju bi im vlasnik zatim oduzimao. Da ne bi gutale plen, ribari su pticama stavljali metalni prsten oko vrata i vezivali ih uzicom za ivicu čamca. Prsten je bio tek toliko širok da omogući kormoranu da proguta sitne ribe kojima bi ih ribari častili za uspešan lov. I u Severnoj Makedoniji na Dojranskom jezeru se nekada lovilo kormoranima ali je danas potpuno napušten taj način ribolova i pokazuje se samo ponekad, kao turistička zanimljivost.[4]



Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ BirdLife International (2019). Phalacrocorax carbo. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 7. 1. 2020. 
  2. ^ „Prilog II Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva”. 
  3. ^ Elliott, KH; Ricklefs, RE; Gaston, AJ; Hatch, SA; Speakman, JR; Davoren, GK (2013). "High flight costs and low dive costs support the biomechanical hypothesis for flightlessness in penguins."
  4. ^ Gabalda, Žak (1984). Dečje sveznanje Šta znam o biljkama i životinjama. str.65

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi