Vejporvejv (engl. vaporwave)[5] jeste muzički žanr i umetnički pokret, nastao početkom 2010-ih godina među onlajn zajednicama. Odlikuje se nostalgičnom ili nadrealističkom pomamom za retro kulturnom estetikom (obično estetikom 1980-ih, 1990-ih i onom s početka do sredine 2000-ih), tehnologijom, potrošačkom kulturom i reklamama, kao i za stilovima korporativne i popularne muzike, kao što su lounge, smooth jazz i elevator music. U okviru žanra je rasprostranjen sampling, odnosno uzimanje već gotovih uzoraka pesama, najčešće iz 80-ih i 90-ih godina prošlog veka, i njihovo prerađivanje na putem nekog računarskog softvera. 

vejporvejv
Stilsko porekloElektronska muzika[1]
Kulturološko poreklopočetak 2000-ih
Tipični instrumentisekvencer, sempler, softver za uređivanje zvuka
Izvedeni oblicimejlsoft[2], hardvejpor[3], VHS pop[4]

Za stil se vezuje kritička ili satirična zaokupljenost potrošačkim kapitalizmom, popularnom kulturom i motivima novog doba. Vizuelni stil vejporvejva, koji se može videti na omotima albuma i video klipovima koji prate muziku, naziva se "estetika" (eng. aesthetics, često stilizovano kao  "A E S T H E T I C S").[6] Stereotipičnu estetiku odlikuju pastelne boje, tropski pejzaži, antičke skulpture, stare video igre, ali pored toga postoji čitav spektar vizuelnih efekata koji odlikuju vejporvejv.

Istorija

uredi

Vejporvejv se pojavio na internetu, najpre kao stil izveden iz dela hypnagogic pop umetnika poput Arijel Pink i Džejms Ferara.[7] Za podsticanje prvobitnog razvoja vejporvejva zaslužni su Danijel Lopatin i njegov album iz 2010. godine, Chuck Person's Eccojams Vol. 1, kao i album Far Side Virtual Džejmsa Ferara,[8][9][10] i Floral Shoppe Mekintoš Plusa. U narednim godinama, ovaj žanr je naišao na popularnost na veb-sajtovima kao što su Bandcamp, Soundcloud, Last.fm i 4chan. Nastavio je da se razvija i u 2013. godini sa umetnicima poput Blank Banshee i Saint Pepsi, koji su usvajali zvuke koji "sugerišu ka nečemu poput virtualnog tržnog centra, ali ga i prevazilaze".[11] Počeli su da se javljaju novi subžanrovi, među kojima je i mallsoft, koji je inspirisan jednostavnom muzikom koja se pušta u tržnim centrima ".[11]

Godine 2015. MTV je otkrio redizajn snažno inspirisan vejporvejvom i sea punk-om.[12] S druge strane, društvena mreža Tambler je pokrenula Tambler TV, sa jasno izraženim stilom MTV-ja iz 90-ih.[13] Vejporvejv umetnici pridaju značaj klasičnim skulpturama, veb dizajnu 90-ih, kompjuterskoj vizuelizaciji, glitč-umetnosti, video rekorderima, etama, istočnoazijskoj umetnosti, i sajberpanku.[14]

U novembru 2015. godine, prema podacima Roling Stoun članka 10 umetnika koje treba da znate, album umetnika pod pseudonimom 2814, Atarashii Ni no Tanjo (新しい日の誕生?, "Rađanje novog dana")  pronašao je uspeh u "malom, strastvenom džepu interneta".[15] 2814 kao uticaje navodi grupe Boards of Canada, Steve Roach, Vangelis, Burials i Sigur Ros.[16] Od izlaska ovog albuma, mnogo novih izdanja u žanru prešlo je na više atmosferski i ambijentalni stil. U istoj godini album I'll Try Living Like This, vejporvejv umetnika Death's Dynamic Shroud.wmv, bio je na 15. mestu na listi "50 najboljih albuma 2015. godine" britanskog časopisa Fact.[17]

Tumačenje

uredi

Vejporvejv je opisan kao "degradacija komercijalne muzike" u pokušaju da otkrije "lažna obećanja" kapitalizma.[18] Muzički pisac Adam Harper opisuje vejporvejv kao "ironičan i satiričan ili potpuno akcelaracijski"; imajući u vidu da je ime "vaporwave" i aluzija na vaporware, i ideja energije koja se podvrguje nemilosrdnoj sublimaciji u kapitalizmu.[18]

Kritičar Simon Rejnolds opisao je projekat Chuck Person Danijela Lopatina kao nešto što se "veže za kulturnu memoriju i zakopanu ideju o utopiji u kapitalističkom društvu, posebno one koje se povezuju sa potrošačkom tehnologijom u polju kompjutera i audio/video zabave".[19] Jouhou Desuku Virtual (情報デスクVIRTUAL?, "Virtuelna Radna Površ"), nadimak Vektroid, opisuje svoj album Sapporo Contemporary (札幌コンテンポラリー?, "Moderni Saporo") kao "kratak izlet u nove mogućnosti međunarodne komunikacije" i "parodiju na američku hiperkontekstualizaciju elektronske strane Azije oko 1995. godine."[20]

Učitelj muzike Grafton Taner u svojoj knjizi iz 2016. godine, Babbling Corpse: Vaporwave and the Commodification of Ghosts, tvrdi da je vejporvejv "jedan umetnički stil, koji ima za cilj da promeni naš odnos sa elektronskim medijima, prisiljavajući nas da prepoznamo nepoznanost sveprisutne tehnologije."[21] On nastavlja govoreći: "Vejporvejv je muzika izvan vremena i prostora, jer je skeptična prema onome što je potrošačka kultura uradila sa prostorom i vremenom."[22] U svojoj recenziji albuma mallsoft žanra Hologram Plaza umetnika pod pseudonimom Disconscious, Dilan Kilbi iz Sunbleach Media rekao da "poreklo mallsoft-a leži u najranijim istraživanjima vejporvejva, gde su koncepti trgovinskih centara kao velikih, bezdušnih prostora konzumerizma probuđeni [...] kao sredstvo za proučavanje društvenih posledica kapitalizma i globalizacije," ali da je takav pristup "većinom nestao u poslednjih nekoliko godina i dao prednost čistom izražaju i istraživanju zvuka".[23]

Reference

uredi
  1. ^ „Vaporwave: Soundtrack to Austerity | Stylus”. Stylus | Innovation Research & Advisory. Pristupljeno 2021-12-26. 
  2. ^ „Pattern Recognition Vol. 8.5: The Year in Vaporwave – Electronic Beats”. web.archive.org. 2014-02-23. Arhivirano iz originala 23. 02. 2014. g. Pristupljeno 2021-12-26. 
  3. ^ „Inside Hardvapour, an Aggressive, Wry Rebellion Against Vaporwave”. www.vice.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-26. 
  4. ^ „Vaporwave, the Millennial legacy of Daniel Lopatin”. Revista cultural el Hype (na jeziku: engleski). 2020-02-21. Pristupljeno 2021-12-26. 
  5. ^ „Near-death experiences and vapourwave - The Wireless”. The Wireless NZ. 14. 01. 2016. 
  6. ^ Minor, Jordan (3. 06. 2016). „Drown yourself beneath the vaporwave”. Geek.com. Arhivirano iz originala 09. 06. 2016. g. Pristupljeno 12. 06. 2016. 
  7. ^ Bowe, Miles. „Band To Watch: Saint Pepsi”. Stereogum. Pristupljeno 26. 06. 2016. 
  8. ^ Blanning, Lisa (5. 04. 2013). „James Ferraro - Cold”. Pitchfork. Pristupljeno 8. 02. 2014. 
  9. ^ Bowe, Miles (13. 10. 2013). „Q&A: James Ferraro On NYC’s Hidden Darkness, Musical Sincerity, And Being Called "The God Of Vaporwave". Stereogum. Pristupljeno 8. 02. 2014. 
  10. ^ Beks, Ash. „Vaporwave is not dead”. The Essential. The Essential. Arhivirano iz originala 10. 12. 2015. g. Pristupljeno 8. 12. 2015. 
  11. ^ a b Harper, Adam (December 5, 2013).
  12. ^ Lange, Maggie (29. 08. 2015). „The Crowd-Sourced Chaos of MTV's Vaporwave VMAs”. GQ. Condé Nast. Pristupljeno 8. 12. 2015. 
  13. ^ Pearson, Jordan (26. 06. 2015). „How Tumblr and MTV Killed the Neon Anti-Corporate Aesthetic of Vaporwave”. Motherboard (Vice). Vice Media, Inc. Pristupljeno 8. 12. 2015. 
  14. ^ Ward, Christian (29. 01. 2014). „Vaporwave: Soundtrack to Austerity”. Stylus.com. Pristupljeno 8. 02. 2014. 
  15. ^ „2814”. Rolling Stone. 10 New Artists You Need to Know. 25. 11. 2015. Arhivirano iz originala 03. 07. 2016. g. Pristupljeno 27. 06. 2016. „The next-level gambit paid off with second album 新しい日の誕生, an unparalleled success within a small, passionate pocket of the internet. 
  16. ^ C Monster (15. 10. 2015). „Dream Catalogue (HKE, 2814)”. Tiny Mix Tapes. Pristupljeno 8. 12. 2015. 
  17. ^ „The 50 Best Albums of 2015”. Fact. The Vinyl Factory. 9. 12. 2015. Pristupljeno 11. 12. 2015. 
  18. ^ a b Harper, Adam (7. 12. 2012). „Comment: Vaporwave and the pop-art of the virtual plaza”. Dummy. Arhivirano iz originala 01. 04. 2015. g. Pristupljeno 8. 02. 2014. 
  19. ^ Reynolds, Simon.
  20. ^ 情報デスクVIRTUAL - 幌コンテンポラリー. Tiny Mix Tapes. Pristupljeno 8. 02. 2014. 
  21. ^ Tanner, Grafton (2016). Babbling Corpse: Vaporwave and the Commodification of Ghosts. Alresford, Hants, UK: zero books. str. 10. ISBN 9781782797593. 
  22. ^ Tanner, Grafton (2016). Babbling Corpse: Vaporwave and the Commodification of Ghosts. Alresford, Hants, UK: zero books. str. 39. ISBN 9781782797593. 
  23. ^ Kilby, Dylan (7. 08. 2016). „Disconscious - Hologram Plaza - Sunbleach”. Sunbleach Media. Arhivirano iz originala 01. 09. 2016. g. Pristupljeno 7. 08. 2016.