Vidlič
Vidlič je planina u Srbiji i Bugarskoj, istočno od Pirota, između tokova Nišave i Visočice, pritoke Temštice (Temske). Najviši vrhovi su Guvnište 1413 m, Basarski kamen 1377 m, Velika stena 1329 m, Golemi vrh 1371 m, Smilovski kamen 1348 m.[1] Jugoistočni deo planinskog grebena presečen je državnom granicom prema Bugarskoj. Najviši vrh u Bugarskoj je Vuči baba.
Vidlič | |
---|---|
![]() Istočna strana Vidliča | |
Geografske karakteristike | |
Najviša tačka | Guvnište |
Ndm. visina | 1413 m |
Koordinate | 43° 08′ 00″ S; 22° 47′ 00″ I / 43.1333° S; 22.7833° I 43° 08′ 00″ S; 22° 47′ 00″ I / 43.1333° S; 22.7833° I |
Geografija | |
Države | ![]() ![]() |
Pripada mezozojskoj zoni zapadnog Balkana. U geološkom i tektonskom pogledu, Vidlič predstavlja navlaku, koja je navučena preko staroplaninske zone[2]. Duž raseda na južnoj strani razvio se niz udolina: dimitrovgradska, pirotska, đurđevopoljska i belopalanačka. Duž raseda je i pojas termi, Dag-Banjica u dolini Gradašničke reke i Banjica kod Pirota.
Vidlič je delom obešumljen bez površinskog oticanja na prostoru od 141 km², neplodan i osim jugostočnog dela nenastanjen. Ovde se nalazi Jelovičko vrelo.

Galerija
uredi-
Kraško udubljenje (vrtača) u podnožju Vidliča.
-
Pogled na planinu sa staze koja vodi ka vidikovcu Kozji kamen.
-
Basarski kamen aprila 2021.g.
-
Basarski kamen avgust 2021.g.
Reference
uredi- ^ „Vidlič”. Planinarski savez Srbije (na jeziku: engleski). 4. 9. 2023. Pristupljeno 20. 1. 2025.
- ^ Anđelković M. 1980. Geologija Jugoslavije. Beograd: Naučna knjiga
Literatura
uredi- Mala enciklopedija Prosveta (3 izd.). Beograd: Prosveta. 1985. ISBN 978-86-07-00001-2.
- Marković, Jovan Đ. (1990). Enciklopedijski geografski leksikon Jugoslavije. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 978-86-01-02651-3.