Virbije (lat. Virbius) je bio utemeljivač hrama boginje Dijane Nemorenske u Ariciji, poštovan kao bog.[1]

Smrt Hipolita (1836–1912)

Mitologija uredi

Vibrije se, prvobitno zvao Hipolit i bio je sin atinskog kralja Tezeja i njegove žene Antiope.

Ipolit je bio vešt lovac i sportista, a na brak i sam čin vođenja ljubavi nije gledao blagonaklono. Zbog toga je obožavao Artemidu, devicu koja se takođe bavila lovom i odbijao je da oda počast Afroditi. Uvređena ovim zanemarivanjem Afrodita uspeva da natera Fedru, Tezejevu drugu ženu, a Hipolitovu maćehu, da se zaljubi u njega.

Fedra je pokušala da ga zavede, a kada je on, iz poštovanja prema svom ocu i svojih stavova odbio njenu ljubav, Fedra ga je optužila kod Tezeja da je on nju pokušao zavesti, i tražila je od njega da ga zbog toga ubije. Tezej je, da bi ispunio molbu svoje žene, zamolio svog oca Posejdona da mu on pomogne, a Posejdon tada posla nemani iz mora da preplaše Hipolitove konje, i tako Hipolit nastrada.[2]

Euripidova tragedija uredi

U Euripidovoj tragediji Hipolit on opisuje smrt junaka nakon sukoba sa njegovom maćehom, drugom Tezejevom ženom. Prokleta od Afrodite, Fedra se toliko žarko zaljubljuje u Hipolita da se fizički razboli i odluči da prekine svoju patnju samoubistvom. Ne želeći da prizna pravi razlog zašto se obesila ona je ostavila poruku Tezeju u kojoj optužuje Hipolita da ju je silovao. Tad Tezej besan zbog toga koristi jednu od tri želje koje mu je dao Posejdon, njegov otac i poziva ga da ubije Hipolita koji je otišao u lov. Kada su preplašeni od strane morskih nemani konji zbacili Hipolita iz kočija i dok je umirao pojavila se Artemida i obećala mu da će ga učiniti predmetom poštovanja i priču o Fedri i Hipolitu ubacuje u jednu obrednu pesmu. Euripidova tragedija se razlikuje od ostalih, zato što Hipolit umire u njegovoj priči i postaje predmet poštovanja, za razliku od ostalih priča.

U drugim pričama i predanjima, kada je videla šta se dogodilo, boginja Dijana, a tu je boginju Hipolit posebno poštovao, zamolila je boga lečenja Eskulapa, da povrati život Hipolitu. Eskulap je ispunio molbu i oživeo Hipolita.

Da bi Hipolita sačuvala i da bi on nastavio sa mirnim životom, Dijana ga je odnela u šumu pokraj grada Aricija, promenivši mu i ime i obličje, te se on od tog vremena zove Virbije.

Virbije je, u znak zahvalnosti, kraj Nemorenskog jezera - jugoistočno od grada Rima - podigao hram boginji Dijani, a i sam postao sveštenik tog hrama.[3]

Posle njegove smrti Rimljani su ga poštovali kao boga zajedno sa boginjom Dijanom.

Hram Dijane Nemorenske je postojao sve do hrišćanstvohrišćanskih vremena, i u taj hram su dolazile trudne žene da se mole za sretan i uspešan porođaj.

Priča o Vibriju - kao nastavak EuripidovogHipolita“, obradio je Ovidije u 15 knjizi „Metarmofoza“.

 
Smrt Hipolita(1679–1731), muzej Luvr

Reference uredi

Literatura uredi

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb.