Vrelo je naseljeno mesto u gradskoj opštini Pantelej na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se u podnožju Bajtarice (742 m) i u blizini Gramade, udaljeno 17 km severoistočno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 287 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 288 stanovnika).

Vrelo
Mesto Vrelo na desnoj stani i mesto Jasenovik na levoj strani
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugNišavski
GradNiš
Gradska opštinaPantelej
Stanovništvo
 — 2011.Pad 225
Geografske karakteristike
Koordinate43° 22′ 22″ S; 22° 02′ 26″ I / 43.372666° S; 22.0405° I / 43.372666; 22.0405
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina440 m
Vrelo na karti Srbije
Vrelo
Vrelo
Vrelo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj018
Registarska oznakaNI

Istorija

uredi

Kao i susedno selo Jasenovik tako je i Vrelo davnašnje selo čije crkvište ukazuje da je egzistiralo još u srpskom srednjem veku. Turski popis 1498. godine evidentirao ga je pod istim nazivom (Vrelo) kao spahiluk (zeamet) Ibrahim-bega iz Niša sa 60 domova, 24 neoženjena, 5 udovičkih domova, 4 rajinske vodenice (koje rade pola godine) i sa davanjima koja iznose 8.912 akči. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 74 kuća, 6 udovička domaćinstva, 10 samačka domaćinstva.[1] Planinski smeštaj i skrovitost su verovatno razlog što o ovom selu u kasnijim vekovima jedva da ima podataka, sve do oslobođenja od Turaka. Krajem 19. veka (1895. godine) Vrelo je manje selo sa 33 domaćinstva i 274 stanovnika, a 1930. godine u njemu je živelo 50 domaćinstava i 289 stanovnika.

Po oslobođenju od Turaka atarska zemlja je konačno prešla u ruke mesnih, većinom zadružnih domaćinstava, ali je bilo i zajedničkih (seoskih) terena pod šumom i ispašom. S raspadom porodičnih zadruga krajem 19. i početkom 20. veka odvijao se proces usitnjavanja zemljišta, a sa postepenim uključivanjem u tržišnu privredu tokom prve polovine 20. veka, naročito posle izgradnje železničke pruge Niš - Zaječar 1922. godine, počela je znatno slabiti šumsko-stočarska, a jačati ratarska i nepoljoprivredna orijentacija (rad na pruzi i radničko zapošljavanje). Staro seosko naselje bolje je odgovaralo starim ekonomskim i društvenim pogodbama, a bilo je i bliže vrelu (po kojem je i dobilo ime), ali je bilo stešnjeno u dolu. Pojedina domaćinstva počela su se od 1950/52. godine izmeštati iz starog naselja i locirati 1 km niže i bliže drumu i železničkoj pruzi; uskoro je na novoj lokaciji niklo novo naselje dok je staro zapustelo. Istovremeno, odvijao se i proces napuštanja čiste poljoprivrede prelaskom na gradska zanimanja i mešovitu privredu. Godine 1971. Vrelo je imalo 6 poljoprivrednih, 67 mešovitih i 11 nepoljoprivrednih domaćinstava.

Saobraćaj

uredi

Do Vrela se može doći prigradskom linijom 16 PAS Niš - Donja Vrežina - Gornja Vrežina - Malča - Jasenovik - Vrelo, kao i međugradskim linijama za Istočnu Srbiju (Svrljig, Knjaževac, Bor, Zaječar, Negotin, Kladovo).

Demografija

uredi

U naselju Vrelo živi 195 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 46,5 godina (44,8 kod muškaraca i 48,1 kod žena). U naselju ima 81 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,78.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 416
1953. 456
1961. 439
1971. 400
1981. 314
1991. 288 288
2002. 287 287
2011. 225
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
286 99,65%
Jugosloveni
  
1 0,34%
nepoznato
  
0 0,0%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference

uredi
  1. ^ „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 15. 07. 2010. 
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura

uredi
  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 21.

Spoljašnje veze

uredi