Vueling erlajns (šp. Vueling Airlines, S.A.), poznatiji samo kao Vueling, je španska niskotarifna avio-kompanija sa sedištem u mestu Prat de Ljobregat, u blizini Barselone.[1] Vueling je dobio ime od španske reči Vuelo, što znači let.

Vueling erlajns
Vueling Airlines, S.A.
IATA ICAO Oznaka
VY VLG VUELING
Osnovana2004.
ČvorišteAerodrom Barselona
Klub putnikaPunto / Iberija Plus
Flota55
Destinacije98
SedištePrat de Ljobregat,
 Španija
Ključne ličnostiHozep Pike
Veb-sajtwww.vueling.com
Zgrada centrale Vuelinga u mestu Prat de Ljobregat

Pored glavnog čvorišta u Barseloni, Vueling ima operativne baze u sledećih 11 gradova: Amsterdam, Bilbao, Valensija, Korunja, Madrid, Malaga, Palma de Majorka, Pariz, Rim, Sevilja i Firenca. Dvanaesta sezonska baza, tokom leta, je na Ibizi.

Vueling leti na preko 90 destinacija u Africi, na Bliskom istoku i u Evropi, a očekuje se da taj broj pređe 100 tokom 2013. godine.[2] Tokom 2011. godine Vueling je prevezao preko 12,3 miliona putnika, što je predstavljalo rast od 15,3% u odnosu na prethodnu godinu, sa prosečnom popunjenošću kabine od 76,5%, povećanje od 6,2 procenta u odnosu na prethodnu godinu.[traži se izvor]

Istorija uredi

Nastanak uredi

Vueling je osnovan u februaru 2004. godine, a zvanično je počeo da leti 1. jula 2004. godine letom između Barselone i Ibize. Flota se, u početku, sastojala od dva aviona tipa Erbas A320 bazirana u Barseloni, koji su leteli ka Parizu, Briselu, Palmi i Ibizi.[3]

Finansijske poteškoće i promena menadžmenta uredi

2007. je bila teška godina za Vueling. Apaks partners su prodali svojih 21% vlasništva u junu te godine, što je dovelo do dva upozorenja o stanju profita u avgustu i oktobru. Dva visoko pozicionirana direktora i predsednik kompanije su, povodom toga, podneli ostavke, navodeći kao razlog za taj čin razlike po pitanju strategije kompanije.[4]

Ovi događaji doveli su do imenovanja Barbare Kasani, bivše direktorke britanske niskotarifne avio-kompanije Go Flaj za direktorku Vuelinga u septembru 2007. Vueling tada započinje proces restrukturiranja, što i dovodi do ostvarenja profita sredinom 2009. godine.[traži se izvor]

Spajanje Vuelinga i Klik era uredi

U junu 2008. Vueling i rivalski niskotarifni Klik er su objavili nameru o spajanju, koje je imalo za cilj stvaranje avio-prevoznika koji bi se bolje borio sa konkurencijom na španskom tržištu i rastućim cenama goriva. Iako je kompanija nastavila da posluje pod brendom Vueling, na mesto predsednika kompanije imenovan je Aleks Kruz iz konkurentskog Klik era.[5][6]

Dogovor o spajanju je podrazumevao odobrenje Evropske regulatorne komisije zadužene za konkurenciju, koja je bila zabrinuta da će novostvorena kompanija posedovati značajnu konkurentsku prednost na oko 19 ruta, te je zahtevala oslobađanje određenog broja slotova na aerodromu u Barseloni i drugim evropskim aerodromima kao uslov odobrenja spajanja.[7]

Dana 15. jula 2009. završeno je spajanje Vuelinga i Klik era.[6] Novoosnovana avio-kompanija, nastala spajanjem, je nastavila da posluje pod brendom Vueling, dok su letovi i avioni Klik era re-brendirani pod imenom Vueling, čime je Vueling postao druga najveća španska avio-kompanija, koja je prevezla 8,2 miliona putnika te 2009. godine.[8]

Skorašnji događaji uredi

Tokom 2011. i 2012. Vueling je nabavio desetak novih aviona,[9] koji su korišćeni za uspostavu velikog broja novih destinacija, naročito nakon kolapsa Spanera, krajem januara 2012.

Saradnja sa muzičkim kanalom MTV uredi

Tokom 2009. godine, Vueling je drugu godinu zaredom, tokom letnje sezone, sarađivao sa muzičkim kanalom MTV.[10] Dva aviona Erbas A320 Vuelinga (registarskih oznaka: EC-KDG[11] i EC-KDH[12] su nosila livreju MTV-ja, u skladu sa čime je bila uređena i unutrašnjost aviona.[13]

Klub lojalnih putnika uredi

Vueling-ov program za lojalne putnike nosi ime Punto (španska reč za 'poen'). On omogućava čestim korisnicima njihovih usluga prikupljanje poena, koje mogu iskoristiti za rezervisanje letova.[14]

Destinacije uredi

 
Erbas A320 Vuelinga sleće na aerodrom El Prat Barselona. (2012)

Po podacima iz januara 2013. godine, Vueling leti na blizu 100 destinacija na tri kontinenta.[15]

Flota uredi

 
Vueling-ov Erbas A320 na aerodromu Palma de Majorka. (2005)

Po podacima iz avgusta 2013. godine, flota Vuelinga se sastoji od sledećih tipova aviona, prosečne starosti 7,6 godina:[16]

Flota Vuelinga
Tip aviona U floti Naručeno Broj sedišta
Erbas A319 4 144
Erbas A320 66 30 180
Erbas A320neo 32 180
Ukupno 70 62

Izvori uredi

  1. ^ Vueling-Kontakt
  2. ^ Mreža Vuelinga se proširuje na preko 100 destinacija tokom 2013.
  3. ^ „Istorija Vuelinga”. Vueling.com. Arhivirano iz originala 10. 12. 2010. g. Pristupljeno 8. 12. 2012. 
  4. ^ „Niskotarifni avio-prevoznik Vueling upozorio da ga više cene goriva i niske cene karata mogu dovesti do gubitaka ove godine”. E-tid.com. 2. 10. 2007. Arhivirano iz originala 30. 04. 2012. g. Pristupljeno 8. 12. 2011. 
  5. ^ „Vueling se spaja sa Klik erom”. News.airwise.com. 8. 7. 2008. Arhivirano iz originala 10. 02. 2012. g. Pristupljeno 8. 12. 2011. 
  6. ^ a b „Vueling new airline name to UK. TravelMole. Phil Davies”. Travelmole.com. 6. 7. 2009. Arhivirano iz originala 24. 07. 2010. g. Pristupljeno 8. 12. 2011. 
  7. ^ „Vueling i Klik er se odrekli slotova kao uslov spajanja”. Flight International. 9. 1. 2009. Pristupljeno 8. 12. 2011. 
  8. ^ „Statistika prevezenih putnika” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 22. 05. 2011. g. Pristupljeno 8. 12. 2011. 
  9. ^ „Novi avioni u floti Vuelinga”. Letstravelmag.com. 21. 1. 2011. Pristupljeno 8. 12. 2011. 
  10. ^ „Vueling i MTV”. Arhivirano iz originala 10. 05. 2012. g. Pristupljeno 6. 01. 2013. 
  11. ^ Photo Search Results | Airliners.net, Pristupljeno 28. 3. 2013.
  12. ^ Photo Search Results | Airliners.net, Pristupljeno 28. 3. 2013.
  13. ^ „Saradnja Vuelinga sa MTV-jem”. Arhivirano iz originala 5. 08. 2010. g. Pristupljeno 6. 01. 2013. 
  14. ^ „Program Punto”. Vueling.com. Arhivirano iz originala 06. 07. 2010. g. Pristupljeno 8. 12. 2011. 
  15. ^ „Destinacije Vuelinga”. Vueling.com. Pristupljeno 6. 1. 2013. 
  16. ^ „Flota Vuelinga”. Planespotters.net. Arhivirano iz originala 12. 08. 2017. g. Pristupljeno 8. 12. 2011. 

Spoljašnje veze uredi