Vuk Dojčević je lik iz crnogorskog narodnog predanja. Nije sigurno da li je zaista postojao.

Biografija

uredi

Dojčević Vuk, koji se takođe pominje i kao Dojčetić Vuk, je junak iz usmenog predanja Crne Gore. Po predanju bio je u službi zetskog vojvode Ivana Crnojevića (1465–1490), moguće da je takođe bio u službi despota Đurađa, koji je dugo držao Zetu pod svojom upravom. Vuk Dojčević se pominje u epskoj narodnoj pesmi "Ženidba Đurađa Čarnojevića" gde se navodi kao njegov pobratim, tako da se steče utisak da je pored Đurađa Brankovića, imao veze i sa Đurađom Crnojevićem, Ivanovim sinom i poslednjim vladarem Zete. [1]Vuk Dojčević je ovekovečen kao književni lik u remek delu "Pričanja Vuka Dojčevića" srpskog pisca iz Crne Gore, Stjepana Mitrova Ljubiše. U pitanju je zbirka folklornih i istorijskih i epskih pripovedaka koja govori o junacima iz Paštrovića u 15. veku u Crnoj Gori, običajima i životu tamošnjeg naroda.[2]

Izvori

uredi
  1. ^ „[Projekat Rastko] Srpske narodne pjesme - Skupio ih i na svijet izdao Vuk Stef. Karadzic”. www.rastko.rs. Pristupljeno 2023-09-30. 
  2. ^ „Pričanja Vuka Dojčevića - Stjepan Mitrov Ljubiša”. Portalibris knjižara (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-09-30. 

Literatura

uredi
  • Usmena književnost jugoslovenskih naroda - priredio Nenad Ljubinković, Prosveta, Nolit, Zavod za udžbenike, Beograd, 1982.