Вук самотњак
Vuk samotnjak je jugoslovenski film iz 1972. godine.[1] Režirao ga je Obrad Gluščević, koji je napisao i scenario zajedno sa Stjepanom Perovićem. Premijerno je prikazan na Festivalu jugoslovenskog filma u Puli, 1972. godine.[2]
Vuk samotnjak | |
---|---|
Izvorni naslov | Vuk samotnjak |
Žanr | avantura, drama, dečji, porodični |
Režija | Obrad Gluščević |
Scenario | Obrad Gluščević Stjepan Perović |
Producent | Sulejman Kapić |
Glavne uloge | Slavko Štimac |
Muzika | Bojan Adamič |
Scenograf | Dušan Brajić |
Snimatelj | Nenad Jovičić |
Montaža | Linda Braniš Bobanac |
Producentska kuća | Jadran film |
Godina | 1972. |
Trajanje | 83 minuta |
Zemlja | SFRJ |
Jezik | srpskohrvatski |
Nagrade | „Srebrna arena“ i nagrada publike „Jelen“ u Puli, Nagrada kinematografskih pisaca u Hihonu, Nagrada „Jovellanos“ Nacionalnog centra dečjeg i omladinskog filma u Hihonu, „Zlatni delfin“ u Teheranu, Nagrada za najbolji igrani film u Damasku, Nagrada „Chauette“ u Briselu. |
IMDb veza |
Radnja
urediVuk samotnjak je film o prijateljstvu dečaka i psa. Radnja filma se odigrava u Lici, neposredno nakon Drugog svetskog rata. Dečak Ranko nalazi u planini velikog psa, nemačkog ovčara, koji je tu ostao posle rata. Ranko ga spašava iz zamke u koju se uhvatio i sprijateljuje se sa njim. Po natpisu sa medaljona na ogrlici naziva ga Hund. Međutim, pošto je pas sličan vuku seljani veruju da se radi o opasnom vuku, samotnjaku, i da ga treba ubiti. Dečak zbog toga strahuje za svog ljubimca. Krišom mu nosi hranu u planinu. Pas ga jednom čak spasava od vuka. Seljaci organizuju hajku, jer veruju da je taj vuk samotnjak poklao ovce u jednom toru. U poslednjem trenutku dečak spašava svog prijatelja.[2][3][4]
Uloge
urediGlumac | Uloga |
---|---|
Slavko Štimac | Ranko |
Željko Mataija | Ređo |
Ivan Štimac | Ćiro |
Boro Ivanišević | Jošo |
Smiljan Čičić | Nikolica |
Edo Peročević | Otac |
Finka Pavičić Budak | Baka |
Dragomir Felba | Daneša |
Slavica Fila | učiteljica |
Rikard Brzeska | |
Branko Špoljar | |
Ilija Ivezić | |
Jovan Rančić | |
Sabrija Biser | |
Pas Roul | Pas Hund |
Nagrade
uredi- Nagrada „Srebrna arena“ na Pulskom festivalu za drugi najbolji film i nagrada publike „Jelen“, Pula, 1972. godine[3].
- Nagrada Doma pionira Slavku Štimcu, Niš, 1973. godine.[4]
Međunarodni festivali
uredi- Nagrada kinematografskih pisaca, Hihon (Španija).
- Nagrada „Jovellanos“, Nacionalnog centra dečjeg i omladinskog filma, Hihon, 1972. godine.
- Nagrada „Zlatni delfin“ za najbolji igrani film, Teheran, 1972. godine.
- Nagrada za najbolji igrani film, Damask.
- Nagrada „Chauette“, Brisel, 1980. godine.[3][4]
Zanimljivosti
uredi- Vuk samotnjak je prvi film u kome je glumio Slavko Štimac, a tada je imao 11 godina.
- U Lici 1971. godine nije bilo dovoljno snega pa je film zato snimljen u Sloveniji, a jedan deo u Zagrebu, u studiju Jadran filma.[2][5]
Knjige
urediMaja Gluščević, supruga scenariste i reditelja Obrada Gluščevića, napisala je dva romana inspirisana filmom Vuk samotnjak:
Izvori
uredi- ^ „Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006.”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 23. 01. 2021.
- ^ a b v g Hrvatski filmski savez. „Roman za djecu na tragu filma”. Pristupljeno 4. 2. 2015.
- ^ a b v RTS. „Vuk samotnjak”. Pristupljeno 4. 2. 2015.
- ^ a b v Filmski programi. „Vuk samotnjak”. Pristupljeno 4. 2. 2015.
- ^ Vreme. „Osećaj za meru”. Pristupljeno 4. 2. 2015.
- ^ Gugl knjige. „Vuk samotnjak”. Pristupljeno 4. 2. 2015.
Spoljašnje veze
uredi- Vuk samotnjak na sajtu IMDb (jezik: engleski)