Vjekoslava Huljić

Vjekoslava Huljić (devojački Tolić; rođena 27. marta 1963) je hrvatska spisateljica. Rođena je u Duvnu, a odrasla u Splitu, Huljićeva se pokazala kao uspešan tekstopisac sa nekoliko hitova hrvatske grupe Magazin. Smatra se jednom od najproduktivnijih i najuspešnijih hrvatskih pisaca i tekstopisaca, a najpoznatija je po saradnji sa suprugom i muzičarem Tončijem Huljićem.[1]

Vjekoslava Huljić
Ime po rođenjuVjekoslava Tolić
Datum rođenja(1963-03-27)27. mart 1963.(61 god.)
Mesto rođenjaTomislavgradFNR Jugoslavija
UniverzitetSveučilište u Splitu
SupružnikTonči Huljić(v. 1987)
DecaIvan i Hana
RodbinaPetar Grašo (zet)

Njeno stvaralaštvo je popularno i kod mladih i kod starijih. [2] Huljićeva je u periodu svoje karijere napisala više od 600 pesama, od kojih su mnoge postale najprodavaniji singlovi izvođača za koje su pisali, pre svega Magazina, Jelene Rozge, Doris Dragović, Minee, Petra Graša i Danijele Martinović. Njeni najnoviji radovi sa Tončijem Huljićem i Madre Badesa bendom uključuju pisanje pozajmljenicama dalmatinskog jezika.

Biografija

uredi

Huljić je rođena kao Vjekoslava Tolić 1963. godine u Duvnu od majke Ive Tolić, iz Kola, i oca Branka Tolića, advokata iz Imotskog.[3] [4] Huljić je srednja od tri sestre. [4] U detinjstvu se sa roditeljima preselila u Split. Tokom detinjstva, Vjekoslava Huljić je jedanaest godina pohađala časove klavira.[2] Pored toga, sa svojim sestrama je izvodila pesme italijanskog kantautora Serđa Endriga pred roditeljima. [5]

Huljićeva je pohađala Osnovnu školu Bratstvo i jedinstvo u Splitu. Kao veoma uzdržano i stidljivo dete, njena porodica nije znala da li će se prilagoditi komunikaciji u školi. Huljićeva je u mladosti studirala pravo na Sveučilištu u Splitu.[6] Radila je samo četiri godine kao sudijski pripravnik pre nego što je prešla na književni pravac sa pesmama, romanima i pisanjem pesama.

Karijera pisanja pesama

uredi

Huljić je 1981. debitovala na godišnjem Zagrebfestu sa pesmom „Ne brini ništa“. Svoju kantautorsku karijeru nastavila je sa nekoliko pesama sa albuma Magazina koji je tada još uvek nastajao kao bend. Dva najveća hita koje je napisala za bend dok je Ljiljana Nikolovska još bila pevačica su „Rano ranije“, „Balkanska ulica“ i „Ljube se dobri, loši, zli“. Na nekoliko ranijih pesama Magazina radila je i sa srpskom tekstopiscem Marinom Tucaković.[5] 1991. godine, kada je Nikolovska napuštala grupu, nasledila ju je Danijela Martinović; Huljićeva je napisala nekoliko najvećih hitova koje je pevala u grupi, među kojima su „Da mi te zaljubit u mene (Starimo dušo)”, „Čari” i „Tišina” koji su svi uvršteni na album Da mi te zaljubit u mene (1991.). Kada je Martinovićeva krenula u solo karijeru, Huljić je bio i jedan od glavnih tekstopisaca njenih pesama „Zovem te ja” (1996) i „Da je slađe zaspati” (1998).[5] Takođe je tekstopisac mnogih vrhunskih singlova koje je aranžirao i producirao njen suprug Tonči Huljić, muzičar i producent. [6]

Pisanje zbirki pesama i romana

uredi

Kao pisac se pojavila 1986. godine, kada je objavila svoju prvu zbirku pesama pod nazivom Jutrooki. Nakon toga objavila je i nekoliko knjiga i romana za decu. Godine 2020. dobila je nagradu Anto Gardaš za roman Moj Titanik ne tone. [7] Vjekoslava Huljić je 2022. godine predstavila svoju četrnaestu knjigu pod nazivom La Petite Marie u izdanju Večernjeg lista. Radnja knjige, koja se dešava u Splitu i Parizu, vrti se oko porodičnog života i potrage za identitetom i korenima. Po objavljivanju, knjiga je opisana kao autorovo „najzrelije delo do sada“. [8]

Lični život

uredi

Vjekoslava Huljić je dobila dva Zlatna pera u kategoriji Najbolji mladi književni umetnik u osnovnoj školi.[2]

Vjekoslava Huljić se 1987. godine udala za Tončija Huljića sa kojim ima dvoje dece Ivana i Hanu Huljić.[2] Njih dvoje su se upoznali kada su imali 18 godina na koncertu na kojem je Tonči svirao klavir; izlazili su sedam do osam godina pre nego što su se venčali kada je Vjekoslava imala 26 godina. [9] Uprkos njihovoj širokoj popularnosti u Hrvatskoj i širem regionu Balkana, njih dvoje su svoje živote držali privatnim i daleko od medija. [10]

Literarni rad

uredi
  • Jutrooki, zbirka pesama (1986)
  • Čampro, zbirka bajki (2000)
  • Maksove šumotvorine, roman (2002)
  • Oči u oči s nebom, roman (2003)
  • Lonac za čarolije, zbirka priča (2007)
  • Moj tata je lud za mnom, roman (2011)
  • Moja baka ima dečka, roman (2013)
  • Moja sestra je mrak, roman (2015)
  • Moji misle da ja lažem, roman (2016)
  • Moje ljeto s Pikasom, roman za decu (2018)
  • Moj Titanik ne ton, roman (2019)
  • La Petite Marie (2022)

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Uspješne autorice: Vjekoslava Huljić najproduktivnija, Severina najpopularnija u inozemstvu” [Successful authors: Vjekoslava Huljić Is the Most Productive, Severina Is the Most Popular Abroad] (na jeziku: hrvatski). Zamr.hr. 26. 4. 2018. Pristupljeno 1. 9. 2022. 
  2. ^ a b v g 5.com s Danielom - Vjekoslava i Tonči Huljić (na jeziku: hrvatski). Hrvatska radiotelevizija. 14. 2. 2022. Pristupljeno 30. 7. 2022. 
  3. ^ „Vjekoslava Huljić, kćer majke Duvanjke, na promociji otkrila poantu pisanja romana”. Tomislav News. 17. 5. 2018. Pristupljeno 23. 5. 2022. 
  4. ^ a b Toljić, Dolores (14. 5. 2019). „Vjekoslava Huljić nas je primila doma: Tonči ne kuha, ne ide u spizu, ne plaća račune, ali bih ga uvijek izabrala; Najdivniji je otac, a kad je Hanu vidio s dečkom doživio je šok!”. Slobodna Dalmacija (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 31. 7. 2022. 
  5. ^ a b v Volarić, Toni (21. 4. 2022). „Vjekoslava Huljić o velikoj obiteljskoj sreći i unuci koja stiže: 'Sad još više želim pisati bajke, priče i pjesme. Imat će ih tko čitati'. Večernji list (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 1. 9. 2022. 
  6. ^ a b „Vjekoslava Huljić: Pitanje je što je pjesnik htio reći” (na jeziku: hrvatski). Gloria.hr. 17. 4. 2013. Pristupljeno 23. 5. 2022. 
  7. ^ Morić, Danijela-Ana (22. 5. 2020). „Vjekoslava Huljić dobila još jedno priznanje: 'Nikad nisam pisala za nagrade, pisanje je moj životni hobi, ljubav, posao'. Tportal.hr. Pristupljeno 23. 5. 2022. 
  8. ^ „Vjekoslava Huljić na Interliberu predstavila novu knjigu: Za unuku Albu već smišljam priče i uspavanke”. Večernji list. 9. 11. 2022. Pristupljeno 25. 11. 2022. 
  9. ^ Mileusnić, Jelena (2. 2. 2022). „'Tražio Sam Je Godinu I Pol': Tonči se u Vjekoslavu zaljubio sa 18 godina, ali nije mu bilo lako doći do nje” (na jeziku: hrvatski). Story.hr. Pristupljeno 1. 9. 2022. 
  10. ^ Bosančić, Mislav (8. 10. 2021). „Dok se o Ljubavima Njihove Djece Samo NagaĐa: Tonči je Vjekoslavu ugledao na posebnom mjestu kad je imala 16 godina”. Story.hr. Pristupljeno 31. 7. 2022. 

Spoljašnje veze

uredi