Gazi ili Gazija (u množini Gazije) je izraz koji je upotrebljavan kao počasna titula u Osmanskom carstvu, i u tom smislu znači pobednik, a koristi se za vojskovođe koje su se istakle u borbi na bojnom polju protiv nemuslimanskih neprijatelja. Obično im je služba bila u pograničnim krajevima, serhatima, odakle su upadali na neosvojene teritorije zbog plačke.

Etimologija

uredi

Poreklo reči gazi je iz arapskog jezika (arap. غزو) što znači pretendovati, težiti, stremiti, nameravati, izvršiti, gaziti (neprijatelje, sve ispod sebe, težiti vlasti, slavi)...

Različita značenja

uredi

Izraz Gazi je pored označavanja počasne titule u Osmanskom carstvu bio interpretiran na različite načine, u zavisnosti od konkretnih istorijskih okolnosti i područja. Prvih devet sultana Osmanskog carstva su upotrebljavali izraz gazi kao deo svoje titule.

Ovaj izraz potiče iz perioda persijske dinastije Samanida u IX i X veku i označavao je plaćenike i borce na granici u Velikog Horasana i Transoksijanije. Gazije su u periodima mira svoj opstanak bazirale na pljačkanju i odavale se odmetništvu i hajdučiji. Grupe gazija su bile tako organizovane da su privlačile avanturiste i različite religiozne i političke otpadnike svih nacionalnosti. Tokom vremena su većinu počeli da čine Turci. Na zapadu su Turci gazije u kontinuitetu preduzimali pohode duž linije fronta sa Vizantijom. Posle bitke kod Manckirta ovi pohodi su se intenzivirali. Osnovna obeležja gazija su bili bela kapa i štap. Svoj vrhunac su gazije doživele tokom Mongolskih osvajanja kada su mnogi od njih pobegli iz Persije i Turkmenistana u Anadoliju. Upravo iz ovih teritorija Anadolije koje su osvojile gazije je nastalo Osmansko carstvo i njegova legendarna tradicija. Titulu gazije je nosio i Mustafa Kemal Ataturk.

Vidi još

uredi

Literatura

uredi