Gvozdena pagoda (kin. 鐵塔) u budističkom Hramu Neba (kin. 佑國寺) u grad Kaifeng, provincija Henan, je budistička kineska pagoda izgrađena 1049. godine za vreme vladavine dinastije Sung (960 — 1279). Ova sakralna građevina, u obliku kule, sazidana je od cigala na mestu prethodnog drvene pagode koja je 1048. godine izgorela u velikom požaru.

Gvozdena pagoda
Osnovne informacije
ReligijaBudizam
DržavaKina
ZemljaKaifeng grad, Hanan provincija

Pagoda je tako nazvana ne zato što je napravljena od gvožđa, već zato što je njena boja, gledano sa daljine, slična boji gvožđa. Smatra se jednim od remek dela arhitekture iz vremena dinastije Sung.

Istorija uredi

U glavnom gradu dinastije Sung u gradu Kaifeng, čuveni arhitekta Ju Hao sagradio je veličanstvenu osmougaonu trinaestosprtnu drvenu pagodu kao deo Hrama Neba (između 965 i 955. godine),[1] koju su mnogi njegovi savremenici smatrali čudom sakralne arhitekture.[2]

Nakon što je pagoda izgorela 1044. godine u požaru nastalom nakon udara groma, po nalogu cara Renzonga (1022 — 1063), pet godina kasnije, sagrađena je nova pagoda koja je izgrađena 1049. godine na istom prostoru. Ovoga puta pagoda je sagrađena od nezapaljive smeđe, plave i zelene glazirane cigle i kamena i nazvana je „Gvozdana pagoda” zbog njene gvozdeno-sive boje kada se posmatra sa daljine.

Nakon što je 1847. godine Žuta reka preplavila svoje obale, i porušila mnoge građevine u Hramu Neba hramu hram u, Gvozdna pagoda je preživela. Od svog nastanka do danas nakon skoro 1000 godina, pagoda je preživela 38 zemljotresa, šest poplava i mnogo drugih katastrofa.[3]

Godine 1994. Gvozdena pagoda poslužila je kao motiv za izradu jubilarne ineske poštanskoj marki od dva juana.[4]

Izgled uredi

Gvozdena pagoda je osmugaona građevina visoka 56,88 metara, sa 13 spratova.[5] Sagrađena je od pečene cigle sa unutrašnjim spiralnim kamenim stepeništem i spoljnim otvorima koji omogućavaju prodor svetlosti i vazduha u unutrašnjost pagode.[6]

Arhitektonski stil pagode karakteriše gusto pozicioniran, tradicionalni element kineske, japanske i korejske arhitekture dou-gun na završnim ivicima ili strehama svakog sprata pagode (koji se obično koristi u izgradnji javnih i sakralnih objekata, i čija upotreba u zgradama manjeg značaja i stambenim kućama nije bila dozvoljena) i višestrukim lođama.[7]

Spoljašnjost građevine je sa više od pedeset različitih oblika dekorisane terakote i 1.600 prepleta sa bogatom rezbarija, uključujući i figure Bude, monaha, pevača i plesača koje stoje i sede, cveća, lavova, zmajeva i drugihe legendarnih zveri i mnogo finih ukrasnih gravura. Ispod streha se nalaze 104 zvona koja zvone na vetru. Temelj pagode leži u mulju Žute reke. Unutar gvozdene pagode nalazi se veći broj freska sa motivom iz klasičnih kineskih priča, kao što je npr. motiv iz priče Putovanje na Zapad.[8]

Ukrasni detalji sa Gvozdene pagode

Vrata, prozori, stubovi, nosači, krovovi i balkoni na spoljašnjoj strani pagode oblikovani su od drveta i ugrađenio u dvadeset osam standardnih komponenti od glazirane (dekorisane) opeke, čineći pagodu najstariji i najvećim artefaktom od glazirane opeke i pločica u Kini.

Pagoda ima vrata na četiri strane, ali njoj vernici mogu pristupiti samo kamenim stepenicama.

Izvori uredi

  1. ^ Klaas Ruitenbeek (1996). Carpentry and building in late imperial China: a study of the fifteenth-century carpenter's manual, Lu Ban jing. Leiden: BRILL. str. 25. .
  2. ^ Needham, Joseph; Gwei-Djen, Lu; Wang, Ling (1971). Science and Civilisation in China, volume 4, part 3, Civil Engineering and Nautics. Cambridge: Cambridge University Press. str. 81—82. ISBN 978-0-521-07060-7. doi:10.2277/0521070600. 
  3. ^ „Youguo Temple Iron Pagoda in Kaifeng of Henan Province”. china.org. Arhivirano iz originala 04. 06. 2019. g. Pristupljeno 4. 6. 2019. 
  4. ^ „1994-21: Pagodas of Ancient China – 1994”. chinesestamps.org. Arhivirano iz originala 4. 6. 2019. g. Pristupljeno 4. 9. 2007. 
  5. ^ Chinadaily.com.cn (2003). Iron Pagoda. Ministry of Culture. Retrieved on 2007-03-29. Arhivirano 2007-08-06 na sajtu Wayback Machine
  6. ^ Daiheng, Gao (2002). Chinese Architecture -- The Lia, Song, Xi Xia, and Jin Dynasties (English izd.). Yale University Press. str. 166, 183. ISBN 978-0-300-09559-3. 
  7. ^ Daiheng, Gao (2002). Chinese Architecture -- The Lia, Song, Xi Xia, and Jin Dynasties (English ed.). Yale University Press. pp. 166, 183.
  8. ^ Harper, Damian (2005). China. Lonely Planet. ISBN 978-1-74059-687-9. Pristupljeno 4. 6. 2019. 

Spoljašnje veze uredi