Gerijatrija je medicinska disciplina,[1] i deo gerontologije, koja se bavi promovisanjem zdravlja, prevencijom i lečenjem oboljenja starijih lica.[2] Gerijatriju treba razlikovati od gerontologije, koja označava nauku o starenju.[3] Ne postoji utvrđeno doba u kome pacijenti mogu biti pod nadzorom gerijatra, ili lekara gerijatrijske medicine, lekara koji je specijalizovan za brigu o starijim osobama. Umesto toga, ova odluka se donosi zavisno od potreba pacijenta i dostupnosti stručnjaka. Izraz gerijatrija potiče od grčkih reči γερων geron, sa značenjem „starac”, a ιατρος iatros sa značenjem „iscelitelj”.[4] Ne postoji definisana starost u kojoj pacijenti mogu biti pod brigom gerijatra, ili gerijatrijskog lekara, lekara specijalizovanog za negu starijih ljudi. Umesto toga, ova odluka je vođena individualnim potrebama pacijenata i strukturama nege koje su im dostupne. Ova nega može biti od koristi onima koji leče više hroničnih stanja ili imaju značajne komplikacije povezane sa godinama koje ugrožavaju kvalitet svakodnevnog života. Gerijatrijska nega može biti neophodna ako odgovornosti za negu postanu sve stresnije ili medicinski složene za porodicu i negovatelje da ih samostalno obavljaju.[5]

Edukacija starije osobe u gerijatrijskoj ustanovi

Postoji razlika između gerijatrije i gerontologije. Gerontologija je multidisciplinarna studija procesa starenja, definisanog kao opadanje funkcije organa tokom vremena u odsustvu povreda, bolesti, rizika po životnu sredinu ili bihevioralnih faktora rizika.[6] Međutim, gerijatrija se ponekad naziva medicinskom gerontologijom.

Definicije uredi

Gerijatrijaje medicinska disciplina, koja u sebi sintetizuje sva medicinska znanja iz oblasti prevencije, dijagnostike, terapije i rehabilitacije starih osoba.[3]

Izraz gerijatrija je kovanica koja potiče od od reči „geri“ (stari) i „jatros“ (lekar). Sinonim za gerijatriju je medicinska gerontologija.

Gerontologija — je nauku o starenju...koja obuhvata sve aspekte starenja kao procesa, starosti kao stanja i starih lica kao njihovih nosilaca, i značaj ovih fenomena za pojedince, porodicu, društvenu zajednicu. Gerontologija je multidisciplinarna nauka, koja se sastoji od mnogo stručnih naučnih oblasti, koje se svaka sa svog aspekta, bavi izučavanjem gerontologije.[7]

Termin gerontologija prvi je predložio ruski biolog i lekar Mečnikov.

Geratologija — kao poseban termin, pominje se u poslednje vreme dosta često i sebi objedinjuje suštinu pojma gerontologije i gerijatrije.[3]

Istorija uredi

Jedna od osam grana tradicionalnog indijskog sistema medicine, ajurvede, je jara ili rasajana, koja je slična gerijatriji.[8] Čaraka je opisao umor i fizičku iscrpljenost uzrokovane preranim starenjem kao rezultat loše ishrane. Čaraka Samita preporučuje starijim pacijentima da izbegavaju preterano fizičko ili mentalno opterećenje i da jedu laganu, ali hranljivu ishranu.[9]

Određeni broj lekara u Vizantijskom carstvu studirao je gerijatriju, a lekari kao što je Aetijus iz Amide su očigledno bili specijalizovani za ovu oblast. Aleksandar iz Trala je posmatrao proces starenja kao prirodan i neizbežan oblik marazma, izazvanog gubitkom vlage u tkivu tela.[10] Aetijusova dela opisuju mentalne i fizičke simptome starenja. Teofilus Protospatarijus i Joanes Aktuarijus su takođe razmatrali ovu temu u svojim medicinskim radovima. Vizantijski lekari su se obično oslanjali na Oribazijeva dela i preporučivali starijim pacijentima ishranu bogatu hranom koja obezbeđuje „toplotu i vlagu“. Takođe su preporučili često kupanje, masažu, odmor i režime vežbanja niskog intenziteta.[11]

 
U Medicinskom kanonu, Avicena 1025. godine, navodi „starcima je potrebno puno sna“ i preporučio vežbe kao što su hodanje ili jahanje.

U Medicinskom kanonu, koji je Avicena napisao 1025. godine, autor se bavio time da je „starcima potrebno puno sna“ i kako njihova tela treba pomazati uljem, i preporučivao je vežbe kao što su hodanje ili jahanje. Teza III kanona govorila je o ishrani prikladnoj za stare ljude i posvetila nekoliko delova starijim pacijentima koji imaju zatvor.[12][13][14]

Arapski lekar Algizar (oko 898–980) napisao je knjigu o medicini i zdravlju starijih osoba.[15][16] On je takođe napisao knjigu o poremećajima spavanja i drugu o zaboravu i kako ojačati pamćenje,[17][18][19] i raspravu o uzrocima smrtnosti.[15] Drugi arapski lekar u 9. veku, Išak ibn Hunejn (umro 910), sin nestorijanskog hrišćanskog učenjaka Hunejna Ibn Išaka, napisao je Raspravu o lekovima za zaborav.[20]

George Dej je 1849. objavio Bolesti poznog života, jednu od prvih publikacija na temu gerijatrijske medicine.[21] Prvu modernu gerijatrijsku bolnicu u Beogradu, Srbija, osnovao je 1881. godine lekar Laza Lazarević.[22]

Termin gerijatrija je 1908. predložio Ilja Iljič Mečnikov, laurat Nobelove nagrade za medicinu, a kasnije 1909. dr Ignac Leo Našer,[23] bivši šef klinike ambulantnog odeljenja bolnice Maunt Sinaj (Njujork) i „otac“ gerijatrije u Sjedinjenim Državama.[24]

Gerijatrija u Srbiji uredi

U Srbiji postoji Gerijatrijska sekcija Srpskog lekarskog društva i Klinika za gerijatriju KBC Zvezdara. Postoji i katedra za gerontologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu.

Opšte informacije uredi

U okviru starenje u literaturi se pominju dve vrste starenja: primarno i sekundarno.

 
Gerijatrija u svom radu koristi specifične instrumenate ili tehnike: za sveobuhvatnu gerijatrijsku procenu (npr šestominutni test sa slike)

Primarno starenje (ili fiziološko starenje) — je proces koji se odnosi na normalne fiziološke procese koji su određeni unutrašnjim, biološkim faktorima, koji su neizbežni i posledica su sazrevanja ili protoka vremena, kao npr. menopauza.

Sekundarno starenje — je proces koji se odnosi se na patološke promene koje su posledica spoljašnjih faktora, uključujući bolest, uticaje okoline i ponašanje pojedinca.[25]

Starenje kao proces u toku koga se, lagano i postepeno javljaju izvesne specifičnosti predmet su izučavanja gerontologije i gerijatrije. U tom smislu u okviru gerontologije, kao posebna naučna i medicinska disciplina razvila se gerijatrija koja se bavi lečenjem starih osoba i predstavlja medicinsku disciplinu koja sintetizuje sva medicinska znanja iz oblasti prevencije, dijagnostike, terapije i rehabilitacije starih.

Gerijatrija svoj rad objedinjuje kroz saradnju sa drugim specijalnostima kako bi obezbedila:

  • dobro poznavanje procesa starenja, njegovih posledica, i primena u procesu unapređenja razumevanja i lečenja starih pacijenata;
  • upotrebu specifičnih instrumenata ili tehnika: sveobuhvatna gerijatrijska procena (Comprehensive Geriatric Assessment, CGA),
  • dugu tradiciju multi/interdisciplinarnog timskog rada,
  • stručno mišljenje u dijagnozi i lečenju gerijatrijskih sindroma,
  • borbu protiv diskriminacije, ili takozvanog „ejdžizma“, sa naglaskom na etički aspekt lečenja.[26]

Karakteristike oboljevanja u satrosti uredi

 
Udruženost fizičke sa psihičkom nekada i socijalnom dekompenzacijom nameće potrebu za pružanje pomoći od drugih lica

Opšte karakteristike oboljevanja u starosti su:

  • multimorbiditet,
  • hronicitet,
  • izmenjeni simptomi i znaci bolesti,
  • izmenjeno reagovanje na terapiju (resorpcija, dejstvo i eliminacija),
  • udruženost fizičke sa psihičkom nekada i socijalnom dekompenzacijom,
  • socijalni problemi.[7]
  • česta kognitivna i mentalna oštećenja, koja mogu biti uzrok otežane samobrige, nepoštovanja terapijskog protokola, nedostatka socijalne podrške što zahteva angažovanje drugih radi dodatne nege ili instutucionalno zbrinjavanje.[27]

Značaj uredi

 
U zdravstvenoj zaštiti starih osoba veliki značaja ima zbrinjavanje na gerijatrijskim odeljenjima, koja su prema istraživanjima imala manji rizik od smrtnog ishoda ili ponovnog prijema u odnosu na one koju su lečeni u bolnicama koje nemaju gerijatrijsko odeljenje.

Iz svega navedenog proizilazi koliki je značaj savremnene gerijatrije u zdravstvenoj zaštiti starih osoba. O tome je u novijoj literaturi je sve više naučnih studija koje to potkrepnjuju npr. ovim dokazima:

  • U meta-analizi čiji su autori Elis i saradnici zaključeno je da stare osobe koje su po prijemu u bolnicu bile podvrgnute sveobuhvatnoj gerijatrijskoj proceni su imale veću verovatnoću da prežive.[28]
  • U studija, sprovedenoj u Švedskoj, utvrđeno je da su pacijenti koji su nakon preloma kuka bili zbrinuti na gerijatrijskim odeljenjima imali su manji rizik od smrtnog ishoda ili ponovnog prijema u odnosu na one koju su lečeni u bolnicama koje nemaju gerijatrijsko odeljenje.[29]

Izvori uredi

  1. ^ „Definition of Geriatric medicine”. MedicineNet. Arhivirano iz originala 01. 08. 2020. g. Pristupljeno 26. 10. 2019. 
  2. ^ Geriatrics separation from internal medicine Arhivirano 2009-01-14 na sajtu Wayback Machine
  3. ^ a b v Davidović M, Milošević PD, Despotović N. Uvod u gerijatriju. In: Davidović M, Milošević PD, editors. Medicinska gerontologija
  4. ^ „Geriatric Medicine Specialty Description”. American Medical Association. Pristupljeno 5. 9. 2020. 
  5. ^ „About Geriatrics | American Geriatrics Society”. www.americangeriatrics.org. Pristupljeno 2022-08-29. 
  6. ^ „What is Gerontology?”. www.geron.org. Pristupljeno 2022-09-12. 
  7. ^ a b Milosavljević N. Gerontologija: starenje i starost. Novi Sad:Old Commerce; 1999.
  8. ^ Editorial Board & Review Team of Medindia. „The Eight Branches of Ayurveda”. Medindia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-08-16. 
  9. ^ Devi D, Srivastava R, Dwivedi BK (oktobar 2010). „A critical review of concept of aging in Ayurveda”. Ayu. 31 (4): 516—519. PMC 3202253 . PMID 22048551. doi:10.4103/0974-8520.82030. 
  10. ^ Schäfer, Daniel (2002). „'That Senescence Itself is an Illness': A Transitional Medical Concept of Age and Ageing in the Eighteenth Century”. Medical History. 46 (4): 525—548. PMC 1044563 . PMID 12408094. doi:10.1017/S0025727300069726. 
  11. ^ Lascaratos J, Poulacou-Rebelacou E (2000). „The roots of geriatric medicine: care of the aged in Byzantine times (324-1453 AD)”. Gerontology. 46 (1): 2—6. PMID 11111221. S2CID 29651187. doi:10.1159/000022125. 
  12. ^ Howell TH (januar 1987). „Avicenna and his regimen of old age”. Age and Ageing. 16 (1): 58—59. PMID 3551552. doi:10.1093/ageing/16.1.58. 
  13. ^ Howell TH (1972). „Avicenna and the care of the aged”. The Gerontologist. 12 (4): 424—426. PMID 4569393. doi:10.1093/geront/12.4.424. 
  14. ^ Pitskhelauri GZ, Dzhorbenadze DA (1970). „[Gerontology and geriatrics in the works of Abu Ali Ibn Sina (Avicenna) (on the 950th anniversary of the manuscript, Canon of Medical Science)]”. Sovetskoe Zdravookhranenie (na jeziku: ruski). 29 (10): 68—71. PMID 4931547. 
  15. ^ a b „Al Jazzar”. www.islam.org. Arhivirano iz originala 6. 7. 2008. g. 
  16. ^ Ammar S (jun 1998). „Ibn Al Jazzar and the Kairouan medical school of the tenth century AD” (PDF). Vesalius: Acta Internationales Historiae Medicinae. 4 (1): 3—4. PMID 11620335. 
  17. ^ „Algizar”. medarus.org (na jeziku: French). Arhivirano iz originala 7. 4. 2016. g. 
  18. ^ „Islamic Medical Manuscripts: Bio-Bibliographies - I”. www.nlm.nih.gov. 
  19. ^ Bos G (1995). Ibn al-Jazzār on forgetfulness and its treatment: critical edition of the Arabic text and the Hebrew translations with commentary and translation into English. London: Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland. ISBN 978-0-947593-12-4. 
  20. ^ „Islamic Culture and the Medical Arts: Specialized Literature”. www.nlm.nih.gov. 
  21. ^ Barton A, Mulley G (april 2003). „History of the development of geriatric medicine in the UK”. Postgraduate Medical Journal. 79 (930): 229—234. PMC 1742667 . PMID 12743345. doi:10.1136/pmj.79.930.229 . 
  22. ^ Kanjuh V, Pavlović B (2002). „New bibliography of scientific papers by Dr. Laza K. Lazarević.”. Glas SANU–Medicinske Nauke. 46: 37—51. Arhivirano iz originala 25. 3. 2012. g. 
  23. ^ „Nascher/Manning Award”. Arhivirano iz originala 20. 10. 2012. g. Pristupljeno 1. 11. 2012. 
  24. ^ Achenbaum WA, Albert DM (1995). „Ignatz Leo Nascher”. Profiles in Gerontology: A Biographical Dictionary. Greenwood. str. 256. ISBN 9780313292743. 
  25. ^ Lemme BH. Development in adulthood. Boston:Allyn and Bacon;1995
  26. ^ Ribera Casado JM. The history of geriatric medicine. The present: Problems and opportunities. European Geriatric Medicine.2012;3: 228–32.
  27. ^ National Research Council. Preparing for an Aging World: The Case for CrossNational Research, Panel on a Research Agenda and New Data for an Aging World,Committee on Population and Committee on National Statistics, Division of Behavioral and Social Sciences and Education. Washington, DC: National Academy Press; 2001.
  28. ^ Ellis G, Whitehead MA, Robinson D, O'Neill D, Langhorne P. Comprehensive geriatric assessment for older adults admitted to hospital: meta-analysis of randomised controlled trials. BMJ. 2011;343:d6553.
  29. ^ Nordström P, Michaëlsson K, Hommel A, Norrman PO, Thorngren KG, Nordström A. Geriatric Rehabilitation and Discharge Location After Hip Fracture in Relation to the Risks of Death and Readmission. J Am Med Dir Assoc. 2016;17(1):91.e1-7.

Literatura uredi

  • Atchley RC, Baxter SL, Blanchard J, Brady K, Comfort WE, Egbert AB (2009). Working with seniors: Health, financial and social issues. Denver, CO: Society of Certified Senior Advisors. 
  • Cannon, KT; Choi, MM; Zuniga, MA (jun 2006). „Potentially inappropriate medication use in elderly patients receiving home health care: a retrospective data analysis”. Am J Geriatr Pharmacother. 4 (2): 134—43. PMID 16860260. doi:10.1016/j.amjopharm.2006.06.010. 
  • Gidal, BE (januar 2006). „Drug absorption in the elderly: biopharmaceutical considerations for the antiepileptic drugs”. Epilepsy Res. 68 (Suppl 1): S65—9. PMID 16413756. doi:10.1016/j.eplepsyres.2005.07.018. 
  • Hutchison, LC; Jones, SK; West, DS; Wei, JY (jun 2006). „Assessment of medication management by community-living elderly persons with two standardized assessment tools: a cross-sectional study”. Am J Geriatr Pharmacother. 4 (2): 144—53. PMID 16860261. doi:10.1016/j.amjopharm.2006.06.009. 
  • Isaacs, B. (1965). An introduction to geriatrics. London: Balliere, Tindall and Cassell. 

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).