Gej-Lisakov zakon (pravopisno ispravno: Ge-Lisakov zakon)[a] uspostavlja vezu između temperature i zapremine kod idealnog gasa po kojem je, pri konstantnom pritisku , tj. u izobarskom procesu, zapremina gasa nepromenljive količine direktno proporcionalna apsolutnoj temperaturi , tj.

Žozef Luj Ge-Lisak
Ge-Lisak i Žan Batist Bio vrše istraživanja u vazdušnom balonu, 1804. Ilustracija iz 19. veka

Izvođenje zakona

uredi

Zakon se izvodi direktno iz jednačine stanja idealnog gasa, koja glasi  , gde je   univerzalna gasna konstanta. S obzirom da su veličine   konstante sledi  , što zapravo znači da ako dva različita stanja u izobarskom procesu imaju zapremine i temperature  , tj.  , onda važi  .

Ako je zapremina gasa na temperaturi    , a u nekom drugom stanju sa temperaturom  , zapremina  , onda važi  , a odavde sređivanjem dobijamo  . Ovu poslednju zakonitost eksperimentalno je dobio Ge-Lisak. Iz nje se direktno vidi linearna zavisnost zapremine od temperature. Na graficima ispod se vidi zavisnost zapremine od apsolutne temperature i od temperature u   u izobarskom procesu.

 

Sa drugog grafika se može zaključiti da bi na temperaturi   tj. na apsolutnoj nuli, zapremina gasa bila jednaka nuli, što naravno nije moguće, pa se odatle vidi da se apsolutna nula, tj.  K ne može dostići.

Vidi još

uredi

Napomene

uredi
  1. ^ Prema Pravopisu srpskoga jezika iz 2010, francuski sklop AY, kad ne sledi izgovorni samoglasnik, prenosi se isključivo kao E. Stoga, ispravno transkribovano ime ovog francuskog fizičara glasi Ge-Lisak, a ne „Gej-Lisak”. Međutim, zbog ukorenjenosti nepravilnog naziva u stručnoj literaturi, on se koristi i u ovom članku. Pogledajte članak o transkripciji sa francuskog jezika za više informacija.