Goran Vračar

Српски књижевник

Goran Vračar (Sarajevo, 27. oktobar 1964) srpski je književnik iz Istočnog Sarajeva, koji je za svoju poeziju višestruko nagrađivan. Suosnivač udruženja građana „Front“. Član je Udruženja književnika Srpske, i predsjednik podružnice sarajevsko-romanijsko-drinske.[1]

Goran Vračar
Datum rođenja(1964-10-27)27. oktobar 1964.(59 god.)
Mesto rođenjaSarajevoFNR Jugoslavija

Biografija uredi

Rođen je 1964. u Sarajevu gdje je i započeo karijeru književnika. Završio je gimnaziju „Braća Ribar” u Sarajevu 1983. godine. Vodio je emisuju o rok muzici na radio stanici Istočno Sarajevo pod imenom „Let iznad Lukavičijeg gnijezda” u okviru koje je razgovarao sa mnogim rok muzičarima sa prostora bivše Jugoslavije. Serijal je imao preko 60 emisija, a prekinut je kada je radio Istočno Sarajevo proglasio stečaj. Objavljivao je tekstove i na stranicama bloger.ba i sarajevo-rs.com. Jedan je od osnivača udruženja za kulturu „Front” sa sjedištem u Istočnom Sarajevu. Pjesmu iz zbirke „Let iznad Lukavičijeg gnijezda”, „Ako srce nađeš” komponovao i izvodi Zoran Paunović (grupa Jugosloveni). Za svoju poeziju je višestruko nagrađivan. Dobitnik je Druge nagrade Vidovdanskih pjesničkih svečanosti Sokolac za ciklus pjesama „Svetla Sarajeva” 1996. godine i Prve nagrade Vidovdanskih pjesničkih svečanosti Sokolac za neobjavljenu zbirku pjesama „S one strane Drine” 1997. godine, te nagrade za najbolju pjesmu Zadužbine Jovan Dučić Trebinje 2000. godine za pjesmu „Ispovest ludaka”. Godine 2003. dobitnik je nagrade Ministarstva kulture Republike Srpske za neobjavljenu zbirku poezije pod imenom „Let iznad Lukavičijeg gnijezda”. Zaljubljenik u lik i djelo Josipa Broza Tita i iskreni poštovalac SFRJ.

Do sada je izdao nekoliko zbirki pjesama:

  • Svetla Sarajeva (Srna, 1997)
  • S one strane Drine (Sindikat radnika unutrašnjih poslova Republike Srpske, 1999)
  • Let iznad Lukavičijeg gnijezda (Književni fond Sveti Sava, 2004)
  • Kad ti jave da sam umro (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske, 2013)
  • Kad smo se voljeli nas dvoje (Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske, 2014)

Goran Vračar spada u mali broj književnika koji su stvarali u vrijeme Odbrambeno-otadžbinskog rata. Ratna poezija Republike Srpske u potpunosti je prećutana i zaboravljena. U pjesmama Gorana Vrača, posebno mjesto zauzima Sarajevo.[2] Živi u Istočnom Sarajevu, oženjen je i ima dva sina.[3] Vračar smatra da je poezija u Republici Srpskoj u lošem položaju kao književno djelo jer je veoma mali broj ljudi koji je čitaju.


[1]

Pjesme uredi

Neke od pjesama, iz bibliografije Gorana Vračara.[4]

  • Ako srce nađeš,
  • Greška,
  • Grudobolja,
  • Loši đaci,
  • Nevinost,
  • Otadžbini,
  • Pismo Srbiji,
  • Poklon,
  • Posle rastanka,
  • Sami,
  • Svetla Sarajeva,
  • Zakletva.

Izvori uredi

  1. ^ a b „Stihove mnogi pišu, ali rijetki čitaju”. Glas Srpske. Pristupljeno 19. 7. 2016. 
  2. ^ „Anđeli s prve linije: Ratna poezija Republike Srpske”. Srbi u Bosni i Hercegovini. Pristupljeno 19. 7. 2016. 
  3. ^ „Goran Vračar”. Matična biblioteka Istočno Sarajevo. Pristupljeno 19. 7. 2016. 
  4. ^ „Goran Vračar”. Poezija noći. Pristupljeno 19. 7. 2016.