Gornje Gare

насеље у Србији у општини Црна Трава у Јабланичком округу

Gornje Gare je naselje u Srbiji u opštini Crna Trava u Jablaničkom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 30 stanovnika.

Gornje Gare
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugJablanički
OpštinaCrna Trava
Stanovništvo
 — 2022.Pad 30
Geografske karakteristike
Koordinate42° 55′ 16″ S; 22° 19′ 29″ I / 42.921° S; 22.324666° I / 42.921; 22.324666
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina808 m
Gornje Gare na karti Srbije
Gornje Gare
Gornje Gare
Gornje Gare na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj016
Registarska oznakaLE

Na plećastoj kosi Dobropoljske čuke (1488 m), a pod takozvanim Garskim ridom, na vrletnoj i punoj proplanaka i jaruga leve strane reke Vlasine nalazi se selo Gare.

Uzana dolina reke Vlasine (čije je korito u ovom predelu na 375-400 metara nadmorske visine) na ovom delu prelazi u sutjesku. Gare na udaljenosti oko 5 km od korita reke Vlasine po kosama i dolinama nalaze se raspoređene u nizovima mala naselja mahale sela Gare.

Nastanak sela i poreklo stanovništva

uredi

Gare se deli u tri dela: – Gornje, Donje i Krivi Del. Selo Gare imalo je uoči Drugog svetskog rata (1940.g.) 316. domaćinstva.

U Gornjem Garu su mahale (1964.g.):-
- Mahala Marinkovce (Marinkovci),
- Mahala Đorinci,
– Mahala Banjci,
– Mahala Lukin del,
– Mahala Krasina bara,
– Mahala Dejanci,
– Mahala Belutak,
– Mahala Selište,
– Mahala Vlajićeva (Vlajkovićeva) padina,
– Mahala Drglovac,
– Mahala Samokovo,
– Mahala Ravnište,
– Mahala Đuklinci,
– Mahala Košare,
– Mahala Čokešini.
– Skrobanova mahala,
– Rajinski rid mahala
– Jankova bara mahala,
– Tričkov rid mahala.

U Donjem Garu su mahale (1964.g.):
– Mahala Kračinova,
– Mahala Bankovska,
– Mahala Deda-Lepojina,
– Mahala Krasićevska,
– Mahala Grnjinska,
– Mahala Petrovići.

U Krivom Delu su mahale (1964.g.):
– Mahala Melanci,
– Mahala Drumci.

Predanje koje se čuje o osnivanju Gare je da su doseljenici iz Srbije došli u svom starom zavičaju u sukobu sa turskim vlastima, pa ubivši Turčina ponesu mali imetak i povedu belu kravicu i zaustave se na šumakom proplanku na mestu gde je danas Gornje Gare. Tu su „izemkinju“ kuću sebi sagradili, rasturili nešto bukove šume kojom je bio obrastao tada Garski rid i ovu površinu nazovu Gornje Garine. U želji da povećaju obradivu površinu rastrsili su i drugi deo šume i nazovu to zemljište Donje Garine. Kako su se stanovnici Gara najpre bavili stočarstvom to su u potražnji za stoočnom hranom prešli reku Vlasinu i zauzeli današnje područje sela Krivi Del, gde su naišli na hrastovu šumu veoma pogodnu za zimsku stočnu hranu. Kako je gornjogarski teren erozivan i bez pašnjaka i livada, a bukova šuma nije mogla služiti kao zimska hrana, to su lisnici („narasnici“) koji su sečom hrastove šume na krivodelskom terenu dobijani bili kao odlična zimska hrana za goveda, ovce i koze-tako su Garčani u želji da dođu do stočne hrane osvajali ne samo Donje Gare na području Krivog Dela. Ovaj deo Gara je skoro dobio ime Krivi Del. Redukovanjem naziva Gornje Garine i Donje Garine postalo je Gare.

Postoji predanje o tome kako je pre današnjeg stanovništva u „latinsko vreme“ u Krivom Delu, postojalo naselje, na mestu gde je današnje Selište. Stanovnici toga sela „išli daleko“ i „ukrali devojku“. Kad Turci to doznadu napadnu ih i prinude na raseljavanje. Od tih stanovnika danas nema potomaka.

Postoji predanje da su doseljenici tražili mesto gde da se nasele. Zastavši kod Gornje Gare vide svoju decu kako u igri kolibe prave. Primivši to kao Božju naklonost da ostanu i sretni budu, tu nasele se u Gornje Gare, a odatle u Donje Gare i Krivi Del.

Prvo predanje ima ekonomsku osnovu pa je stoga i najčešće i najverovatnije da se Gare tako i formiralo.

Što se tiče naseljavanja tvrdi se da je većina porodica iz Rekovca kod Kragujevca i Zavidinca kod Babušnice.

Demografija

uredi

U naselju Gornje Gare živi 80 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 60,6 godina (55,5 kod muškaraca i 65,9 kod žena). U naselju ima 42 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 1,90.

Ovo naselje je u potpunosti naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[1]
Godina Stanovnika
1948. 706
1953. 626
1961. 585
1971. 561
1981. 393
1991. 164 164
2002. 80 80
2011. 57
2022. 30
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[2]
Srbi
  
80 100,0%
Stanovništvo prema polu i starosti[3]
Broj domaćinstava prema popisima iz perioda 1948—2002.
Godina popisa 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1991. 2002.
Broj domaćinstava 115 107 107 112 116 63 42


Broj domaćinstava po broju članova prema popisu iz 2002.
Broj članova 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 i više Prosek
Broj domaćinstava 16 19 5 1 0 0 1 0 0 0 1,90
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Pol Ukupno Neoženjen/Neudata Oženjen/Udata Udovac/Udovica Razveden/Razvedena Nepoznato
Muški 41 12 27 2 0 0
Ženski 39 1 26 10 1 1
UKUPNO 80 13 53 12 1 1
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja
Pol Ukupno Poljoprivreda, lov i šumarstvo Ribarstvo Vađenje rude i kamena Prerađivačka industrija
Muški 7 0 0 0 1
Ženski 0 0 0 0 0
Ukupno 7 0 0 0 1
Pol Proizvodnja i snabdevanje Građevinarstvo Trgovina Hoteli i restorani Saobraćaj, skladištenje i veze
Muški 0 1 0 0 0
Ženski 0 0 0 0 0
Ukupno 0 1 0 0 0
Pol Finansijsko posredovanje Nekretnine Državna uprava i odbrana Obrazovanje Zdravstveni i socijalni rad
Muški 0 0 1 1 0
Ženski 0 0 0 0 0
Ukupno 0 0 1 1 0
Pol Ostale uslužne aktivnosti Privatna domaćinstva Eksteritorijalne organizacije i tela Nepoznato
Muški 0 0 0 3
Ženski 0 0 0 0
Ukupno 0 0 0 3

Reference

uredi
  1. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  2. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  3. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze

uredi