Господа Глембајеви

Gospoda Glembajevi je drama Miroslava Krleže iz 1929. godine. Drama je podeljena u tri čina i bavi se događajima i raskolom unutar porodice Glembaj. Ovo je prva drama, od tri drame iz glembajevskog ciklusa, u koji spadaju i drame U agoniji i Leda.[1]

Gospoda Glembajevi
Korice knjige
Nastanak
AutorMiroslav Krleža
Zemlja Kraljevina Jugoslavija
Jeziksrpskohrvatski
Sadržaj
LokalizacijaZagreb; 1914.
Izdavanje
Datum1929.
Broj stranica142

Po drami je 1988. godine snimljen film Glembajevi, režisera Antuna Vrdoljaka, dok su u glavnim ulogama Mustafa Nadarević kao Leone Glembaj i Ena Begović kao baronica Kasteli-Glembaj.

Radnja uredi

Prvi čin uredi

Crveni salon. Na zidovima se nalazi petnaestak portreta porodice Glembaj. Sve je puno gostiju. Na sceni stoji Angelika, udovica Ivana Glembaja, (najstarijeg sina Ignjata Glembaja) i promatra portrete. Vitka je i otmena, ruke skriva u naborima rukava. Uz nju stoji Leone Glembaj. Ima prosedu kosu, retku bradu, bez brkova. U ustima ima lulu. Leone počinje razgovarati o Kantu i Euleru, pa o logici i matematici. Prvi put izlazi na videlo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u što veruje u glembajevskoj kući. Govori joj da ju je gledao celo veče. Angeliki postaje neugodno. Dolaze do portreta Angelike i počinju da razgovaraju o njemu. Dolaze Fabrici i Silberbrant. Svi razgovaraju o portretu. Dok ga Fabrici i Silberbrant hvale, Leone u njemu stalno nalazi greške. Angeliki postaje neugodno pa odlazi do drugih portreta. Svi dolaze za njom. Ona počinje ispitivati Fabricija o ljudima na portretu. Dok Fabrici govori o njihovim dobročinstvima, Leone priča da je istina da su svi Glembajevi varalice i ubice. Fabrici je bio začuđen tim njegovim stavom. Dolazi Puba tražeći baronicu. Sav je razdražljiv, jer se niko osim njega ne brine za nedavni događaj. Govori o člancima u novinama, koji nepovoljno govore o porodici Glembaj i posebno baronici. Smatra da to treba demantovati u novinama. Tada dolazi Glembaj i govori da to nije potrebno. Posle svirke na klaviru u prostoriju dolazi baronica. Govori da su je oslobodili i da o tome više ne govore jer je uzrujavaju. Puba pita Glembaja šta da radi. Ovaj odgovara da se tome protivi, a baronica govori da je boli glava. Puba počinje da čita članak u kojem se sve objašnjava: Sinoć se oko devet sati sa trećeg sprata bankarove kuće, bacila krojačka radnica Fanika Canjegova zajedno sa sedmomesečnim detetom, nakon što je bila izbačena iz Glembajeve kuće. Pre toga, njenu svekrvu je pregazila baronica sa svojom kočijom, ali bila je oslobođena optužbe. Članak optužuje baronicu za ubistvo svekrve i krojačice. Glembaj više ne može da sluša i traži Pubi da prekine sa čitanjem. Puba počinje da govori kako bi trebalo da demantuju takve članke u novinama. Glembaj opet ustaje protiv toga. Leone celo vreme slušajući, govori im da nikakvim rečima ne mogu oživeti mrtvu ženu. Baronica se buni, ne misli da je ona za to kriva. On prelazi preko tog pitanja. Govori da je razgovarao sa tom ženom i da je ona tražila samo jednu šivaću mašinu. On joj je rekao da se ne ponižava i da ode. Kada je otišla, otišao je i kupio šivaću mašinu i poslao joj je na njenu adresu. Puba u tome vidi priliku da se demantuju novine, a Leone tome ne može verovati. Baronici je svega dosta i sa pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u vrt. U daljini se čuje grmljavina. Dolazi do svađe Leonea i Silberbranta. Silberbrant govori da je čuo razgovor između Leonea i krojačice i da je čuo da je Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. Leone na to odgovara, optužujući baronicu i njeno lažno dobročinstvo. Silberbrant počinje da je brani, a Leone ga optužuje da je baroničin ljubavnik. Ovo sve sluša Glembaj na terasi. Gosti odlaze. Neki pričaju o vezi Leonea i Angelike.

Drugi čin uredi

Dešava se trideset minuta kasnije. Sve se zbiva u sobi Leonea Glembaja. On pakuje svoje kovčege. Tu se nalazi i Silberbrant. Optužuje Leonea da nije trebalo da ga optuži pred svima. Da mu je to rekao u četiri oka još bi mu i mogao oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbranta. Neko pokuca. Ulazi Glembaj. Leone mu govori da sedne. Glembaj ostaje da stoji. Silberbrant se izvinjava i izlazi iz sobe. Nastavlja se dijalog između oca i sina. Počinju da govore o Leonovom slikanju, grmljavini, nekom neseseru, stalno izbegavajući temu. Konačno Leone ga pita zašto je došao. Glembaj mu govori da je čuo svaku njegovu reč i pita ga da li je to istina. Leone govori da je suvišno da razgovaraju. Glembaj želi da prijateljski razgovaraju, ali Leone to odbija. Glembaj traži dokaze, a Leone kaže da ih nema. Leone počinje da razgovara o porodici. Govori da je baronica za sve kriva. Njegova sestra Alis se utopila, jer je saznala da je mladić u kojeg se zaljubila ljubavnik baronice. Takođe optužuje baronicu za smrt majke koja se otrovala. Govori kako se seća da je odmah sledećeg dana baronica došla kod njih, sa buketom ljubičica i psom i da nije ni izmolila „Oče naš”, a već se prekrstila i otišla u salon. Glembaj mu govori da mu je mesto u ludnici i da je to danijelijevska krv, a ne Glembajeva. Leone optužuje oca da je baronici kupovao darove i vile dok je još majka bila živa i da još uvek od njega uzima novac, kojim bi se mogla nahraniti cela zemlja. Glembaj mu odgovara da ga je baronica naučila da živi i da nema nikakvo prava da je optužuje. Tada počinju da se svađaju o novcu i imovini, koju je u porodicu donela Leoneova majka. Ponovo se vraćaju na to kako je Leone optužio baronicu da ima ljubavnika. Leone ocu daje pisma, nađena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog baronice, pisana baroničinim rukopisom i potpisom Mignon. Glembaj pisma ne priznaje. Tada Leone počinje da vređa baronicu, što rezultuje napadom besa kod Glembaja, koji konačno dva puta udari Leonea raskrvavivši mu lice. Nakon toga, Leone priznaje da je baronica i njega zavela i da zbog toga jedanaest godina nije dolazio. Glembaja počinje da probada srce. Zove slugu da ode po baronicu. Ne mogu je naći u sobi. Glembaj postaje sumnjičav. Baronica dolazi, a Glembaj je pita gde je bila. Ona slaže da je bila u vrtu, jer ima migrenu. Glembaj ponavlja: „M-m-m-i-gre-na?” U tom mumljanju padne. Baronica izvan sebe traži da neko donese leda.

Treći čin uredi

Glembajeva spavaća soba. Na postelji leži Glembaj. Do njegovih nogu, kleči Angelika. Leone slika oca. U sobi još sede Fabrici, Silberbrant i doktor Altman. Svitanje. Na telefonu razgovara Puba Fabrici, dogovarajući sastanke odbora. Fabrici, Altman i Silberbrant razgovaraju o smrti. Doktor Altman o smrti razgovara sa medicinskog, a Silberbrant sa verskog aspekta. Leone nije zadovoljan skicom i lomi je, a Puba uzima komadiće i na stolu ih slaže u celinu. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama, govoreći da to nije dobro. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva više od pet miliona. Dolazi baronica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaja. Ostaje sama sa Leoneom. Pita ga zašto je mrzi, šta mu je skrivila. On ćuti. Govori Leoneu da je on bio jedini tračak svetlosti u glembajevskoj kući. Govori kako je njen sin već poprimio glembajevske crte, kako se u njemu već razvija zločin. Vraća se Angelika. Donosi kravatu. Leone odlazi na telefon. Vraća se i govori baronici da je traži direktor Trgovačke banke. Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje loše. Angelika ga dovodi do kauča. On legne. Govori joj kako je dotukao Glembaja. Govori da postoji samo jedno rešenje, a to je ubiti se. Dolazi baronica, potpuno poludela. Govori da je Glembaj nitkov, hulja, da ju je pokrao. Angeliki govori da glumi, da je drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone joj govori: „Marš napolje.” Ona mu govori da je ta kuća njeno vlasništvo, da je niko ne može oterati. Opet optužuje Glembaja. Leone joj govori da je uzeo samo ono što je ona od njega krala sve te godine. Govori joj da ćuti. Baronica optužuje da su svi Glembajevi ubice i varalice. Leone uzima makaze i govori joj: „Ni reči više!” Baronica počinje da viče, šta hoće od nje. Leone želi da je ubije, ali ona pobegne. On potrči za njom. Čuje se lupanje vratima, razbijanje stakla. Baronica viče: „Upomoć!” Ulazi sluga i uzima instrumente dr Altmana. Govori da je baronica zaklana. Angelika stoji poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.

Likovi uredi

  • Naci (Ignjat Žak) Glembaj — bankar, šef firme „Glembaj” (69 godina).
  • Leone Glembaj — sin Ignjata i njegove prve supruge Basilde Danijeli (38 godina).
  • Baronica Kasteli-Glembaj — Glembajeva druga supruga (45 godina).
  • Angelika Glembaj — udovica starijeg Glembajevog sina Ivana (29 godina).
  • Titus Fabrici Glembaj — Glembajev rođak (69 godina).
  • Puba Fabrici Glembaj — advokat, pravni savetnik firme „Glembaj”, Titusov sin (28 godina).
  • Doktor Altman — lekar (51 godina).
  • Alojzije Silberbrant — informator baroničinog sina i njen ispovednik (39 godina).
  • Oliver Glembaj — sin baronice Kasteli i Glembaja (17 godina).

Reference uredi

  1. ^ „Gospoda Glembajevi”. hnk.hr (na jeziku: hrvatski). Hrvatsko narodno kazalište. Arhivirano iz originala 20. 06. 2016. g. Pristupljeno 30. 12. 2014. 

Spoljašnje veze uredi