Degurićka pećina

Degurićka pećina je pećina izvorskog tipa, čija voda iz vrela otiče u reku Gradac, nalazi se u ataru sela Degurić, u klisuri reke Gradac, na teritoriji grada Valjeva. Pripada grupi najvećih vrela valjevskog krasa, ulaz ima visinu 3,5m i širinu od 7m.

Degurićka pećina
Degurićka pećina
Položaj
Mesto
(reka)
Odlike
Geologija (tip) kraška
Dužina (ispitan deo)807,5 m
Nadm. visina 236 m

Jedna od verzija stradanja Nikole Kalabića, istaknutog komandanta Gorske kraljeve garde Jugoslovenske vojske u Otadžbini tokom Drugog svetskog rata, vezuje se za Degurićku pećinu. Pretpostavlja se da je na ovom mestu ubijen od strane OZNA dana 19.01.1946. godine.[1]

Temperature vode i vazduha uredi

Jedina je pećina sa stalnim podzemnim tokom u celom slivu reke Gradac, sa srednjim protokom od 121l/s. Temperatura vode duž cele pećine je 7°C. Voda pećinskog toka spada u tvrde krečne vode, da je, kao i intezivne, prokopane vode, zasićena, te izlučuje bigar u vidu prečaga, saliva, stalagmita. Pećina pripada tipu hladnih pećina, pošto temperatura vazduha smanjuje se sa 12°C na ulazu, preko 8°C na 300 m dužine, do 6°C kod prvog sifona.

Morfološke karakteristike uredi

Glavni kanal Degurićke pećine ima jugoistočni pravac pružanja i njim teče, neprekidno vodeni tok. Snimljen je do drugog sifona, i izmerena dužina mu je 807,5m. Iz glavnog kanala odvaja se više bočnih kanala. Pećina ima ukupno 6 sifona, od kojih je prvih pet proronjeno, dok poslednji još uvek nije savladan. Od glavnog kanala odvaja se više bočnih kanala, pa je ukupna dužina svih snimljenih kanala, do trećeg sifona, 2028m.[2]

Značajne osobenosti ovog objekta su pored sifona, zasigane kade koje pregrađuju ceo kanal po širini, ili su manjih dimenzija u većim skupinama. Pećinski nakit je raznovrstan, stalaktiti, stalagmiti, makaroni, helaktiti, zasigane draperije i salivi. Obilje mulja, gline i blata javlja se sa strana vodenog toka ili po bočnim kanalima. Jedna od retkosti je i pojava naslaga duž kanala i na nakitu izrazito tamne boje koja je kontrastna svetlim kalcitnim izlučevinama.

Valjevski speleolozi su u periodu od 1999. do 2002. godine, u nekoliko navrata, snimili novih 1500 metara pećinskih kanala i pet sifona i otvorili vrata istraživanjima na ovom polju.[3]

Izvori uredi

  1. ^ „Kalabića ubili šest puta”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-04-23. 
  2. ^ „Degurićka pećina”. Savez speololoških organizacija Srbije. Pristupljeno 13. 3. 2017. [mrtva veza]
  3. ^ „Degućka pećina”. Udruženje domaćina Valjeva.  Nedostaje ili je prazan parametar |url= (pomoć);

Spoljašnje veze uredi