Deklaratorija, odnosno Deklaratorni reskript ilirske nacije (lat. Rescriptum Declaratorium Illyricae Nationis) je zakon o uređenju srpske crkve u karlovačkoj mitropoliji. Izdala ga je carica Marija Terezija 16/7 1779, pod imenom Rescriptum Declaratorium Illyricae Nationis.[1][2][3]

Ceo unutrašnji i spoljni život karlovačke mitropolije, gotovo čitav vek, zasnivao se samo na privilegijima austrijskih careva, na opštim kanonskim propisima, izloženim u Krmčiji, i na vekovima utvrđenom običajnom pravu srpske crkve. Neke posebne uredbe ili zakona nije bilo. Sinodi i crkveno-narodni sabori nisu uspeli da ih donesu. Stoga je ministarstvo za srpske poslove na austrijskom dvoru, tzv. ilirska dvorska deputacija, to preduzela sama i u državnom interesu sredi kako građanske, tako i crkveno-pravne odnose austrougarskih Srba. Carskom komesaru na srpskom narodno-crkvenom saboru u Karlovcima 1769. naređeno je da uputi narodne predstavnike da pre izbora mitropolita rasprave o svim važnijim pitanjima crkveno-narodnog života i da donesu zakon o uređenju srpske crkve u karlovačkoj mitropoliji. Sabor je pristupio raspravljanju, ali je državna vlast uspela da u svom interesu stvori sukob između narodnih predstavnika i episkopata, tako da konačno formulisan zakon nije mogao biti donet na saboru. Ilirska dvorska deputacija upotrebila je tu priliku, i na osnovu saborskih rasprava, privilegija i običajnog prava srpske crkve donela je zbirku odredbi i naredbi prema svojim tendencijama o reformi crkveno-narodnog ustrojstva mitropolije karlovačke. Carica Marija Terezija potvrdila je tu zbirku 27/9 1770. kao Regulamentum privilegiorum ili tzv. prvi regulamenat.

Ta je zbirka uzbudila austrijske Srbe, kad se su saznali za nju, jer su mnogi zaključci sabora bili sasvim izmenjeni i narodne povlastice teško okrnjene. Narodno nezadovoljstvo prisililo je državnu vlast, da povuče tu uredbu i arhijerejskom sinodu podnese na mišljenje predlog za osnovu nove uredbe. Sinod je učinio svoje primedbe, ali vlada nije usvojila te primedbe, već je 2/1 1777. izdala novi regulamenat, koji je još većma uzrujao Srbe, tako da je i krv pala. Stoga je ukinuto ministarstvo za srpske poslove i svi su Srbi ponovo potčinjeni dvorskom ratnom savetu i ugarskoj dvorskoj kancelariji, a regulamenat povučen i umesto njega donesena je Deklaratorija. Srbi su bili prisiljeni da prime taj zakon, i ako su njime bile znatno okrnjene ili sasvim poništene mnoge povlastice i prava srpske crkve i naroda pod austrougarskom vlašću. Deklaratorija je normirala crkveno-narodni život u karlovačkoj mitropoliji sve do tzv. kraljevskog reskripta od 1868, koji je zamijenio Deklaratoriju.

Reference uredi

  1. ^ Narodna enciklopedija (1927. godine), članak napisao R. Grujić
  2. ^ J. Schwicker, Politische Geschichte der Serben in Ungarn (1880)
  3. ^ M. Grbić, Karlovačko vladičanstvo (II, prilog A.)