Deklaracija o raspoloženjima
Deklaracija o raspoloženjima, poznata i kao Deklaracija o pravima i raspoloženjima,[1] je dokument koji je 1848. godine potpisalo 68 žena i 32 muškarca - 100 od oko 300 polaznika prvog skupa koju su organizovale žene o pravima žena. Kongres je održan u Seneka Folsu kod Njujorka, a danas je poznata kao Kongres u Seneka Folsu. Glavni autor deklaracije je bila Elizabet Kejdi Stanton, koja ju je uobličila prema Deklaraciji o nezavisnosti Sjedinjenih Država. Bila je ključni organizator kongresa zajedno s Lukrecijom Mot i Martom Kofin Rajt.
Prema pisanju „Nort Stara“, koji je objavio Frederik Daglas, čije je učešće na kongresu i podrška deklaraciji pomogla da se donesu predložene rezolucije, dokument je bio „veliki pomak za postizanje građanskih, društvenih, političkih i verskih prava žena."[2][3]
Uvodna reč uredi
Izvor na engleskom [4] | Prevod na srpski |
---|---|
When, in the course of human events, it becomes necessary for one portion of the family of man to assume among the people of the earth a position different from that which they have hitherto occupied, but one to which the laws of nature and of nature's God entitle them, a decent respect to the opinions of mankind requires that they should declare the causes that impel them to such a course. We hold these truths to be self-evident: that all men and women are created equal; that they are endowed by their Creator with certain inalienable rights; that among these are life, liberty, and the pursuit of happiness; that to secure these rights governments are instituted, deriving their powers from the consent of the governed. Whenever any form of government becomes destructive of these rights, it is the right of those who suffer from it to refuse allegiance to it, and to insist upon the institution of a new government, laying its foundation on such principles, and organizing its powers in such form, as to them shall seem most likely to effect their safety and happiness. Prudence, indeed, will dictate that governments long established should not be changed for light and transient causes; and accordingly all experience hath shown that mankind are more disposed to suffer, while evils are sufferable, than to right themselves by abolishing the forms to which they are accustomed, but when a long train of abuses and usurpations, pursuing invariably the same object, evinces a design to reduce them under absolute despotism, it is their duty to throw off such government, and to provide new guards for their future security. Such has been the patient sufferance of the women under this government, and such is now the necessity which constrains them to demand the equal station to which they are entitled. The history of mankind is a history of repeated injuries and usurpation on the part of man toward woman, having in direct object the establishment of an absolute tyranny over her. To prove this, let facts be submitted to a candid world. |
Kada tokom ljudskih dešavanja, postane neophodno da jedan deo čovekove porodice zauzme položaj među ljudima na zemlji drugačiji od onog koji su do tada zauzimali, ali onaj koji im zakoni prirode i prirodin Bog daju za pravo, dostojno poštovanje ljudskog mišljenja zahteva im da se izjasne o uzrocima koji ih podstiču na takav put.
Držimo da su ove istine samorazumljive: da su svi muškarci i žene stvoreni jednaki; da ih je njihov Stvoritelj obdario određenim neotuđivim pravima; da su među njima život, sloboda i potraga za srećom; da bi se osigurala ova prava vlade se uspostavljaju, koje svoja ovlašćenja izvode iz saglasnosti upravljanih. Kad god bilo koji oblik vlade postane destruktivan za ta prava, pravo je onih koji ispaštaju da mu odbiju vernost i da insistiraju na uspostavljanju nove vlade, koja će temeljiti takve principe i organizovati svoja ovlašćenja u takvom obliku, koji će verovatno najbolje uticati na njihovu sigurnost i sreću. Razboritost će zaista odrediti da vlade koje su dugoročno osnovane ne treba menjati zbog lakih i prolaznih razloga; i shodno tome, sva iskustva su pokazala da je čovečanstvo sklonije patnji, dok su zla pretrpljiva, i stoga da bi se popravili ukidanjem oblika na koje su navikli, ali kada dugi niz zloupotreba i uzurpacija, tragajući za istim ciljem, pokaže dizajn koji će ih svesti pod apsolutni despotizam, njihova je dužnost da odbace takvu vladu i obezbede joj nova ograničenja za njihovu buduću sigurnost. Takvo je bilo i strpljivo trpljenje žena pod ovom vladom, a takva je sada potreba koja ih sputava da zahtevaju jednak položaj na koju imaju pravo. Istorija čovečanstva je istorija ponovljenih povreda i uzurpacija muškarca prema ženi, čiji je direktni cilj uspostavljanje apsolutne tiranije nad njom. Da bismo to dokazali, neka činjenice budu predane otvorenom svetu. |
Raspoloženja uredi
- On joj nikada nije dozvolio da izvršava svoje neotuđivo pravo izbora.
- On ju je primorao da se podčini zakonima, o čijem formiranju nije imala glasa.
- On joj je oduzeo prava koja su data najneukijim i najdegradiranijim ljudima - i domaćim i stranim.
- Oduzevši joj to prvo pravo građanina, izborno pravo, stoga ostavivši je bez zastupanja u zakonodavnim telima, on ju je ugnjetavao na sve strane.
- On ju je učinio, ako je udata, u očima zakona, građanski mrtvom.
- On joj je oduzeo sva imovinska prava, čak i na prihode koje zarađuje.
- On ju je učinio moralno neodgovornim bićem, jer ona može nekažnjeno počiniti mnoga krivična dela, pod uslovom da ih čini u prisustvu njenog supruga. U bračnom zavetu, ona je primorana da obeća poslušnost svom mužu, on postaje, u svakom smislu, njen gospodar - zakon koji mu daje moć da joj oduzme slobodu i izvrši kažnjavanje.
- On je tako uokvirio zakone razvoda, što se tiče pravih uzroka razvoda, u slučaju razdvajanja, kome će se dati starateljstvo nad decom; u potpunosti bez obzira na sreću žene - zakon, u svim slučajevima, polazi od lažne pretpostavke o superiornosti muškarca i davanja sve vlasti u njegove ruke.
- Nakon što joj je oduzeta sva prava kao udatoj ženi, ako je i sama vlasnica imovine, on ju je oporezovao da bi podržao vladu koja je prepoznaje samo kad joj imovina može da bude od koristi.
- On je monopolizovao skoro sva profitabilna zaposlenja, a od onih koja su joj dozvoljena da ih sledi, dobija samo oskudnu naknadu.
- On zatvara protiv nje sve puteve do bogatstva i razlikovanja, koja za sebe smatra za najčasnija. Kao učiteljica teologije, medicine ili prava, ona nije poznata.
- On joj je uskratio mogućnost za sticanje temeljnog obrazovanja - svi fakulteti su zatvoreni prema njoj.
- On joj dozvoljava da se bude u crkvi, kao i u državi, ali u podređenom položaju, zahtevajući apostolsku vlast za njeno isključenje iz službe i, uz neke izuzetke, bilo kakvo javno učešće u poslovima Crkve.
- On je stvorio lažno javno raspoloženje dajući svetu drugačiji kodeks morala za muškarce i žene, po kome se moralni prestupi koji isključuju žene iz društva ne samo tolerišu, već se smatraju od male brige za muškarce.
- On je uzurpirao prvenstvo samog Jehove, tvrdeći da je njegovo pravo da joj dodili sferu delovanja, iako to pripada njenoj savesti i njenom Bogu.
- On se trudio, na svaki način koji je mogao da uništi njeno poverenje u njene sopstvene moći, da umanji njeno samopoštovanje i da je učini spremnom da vodi zavisan i bedan život.
Završna reč uredi
Now, in view of this entire disfranchisement of one-half the people of this country, their social and religious degradation—in view of the unjust laws above mentioned, and because women do feel themselves aggrieved, oppressed, and fraudulently deprived of their most sacred rights, we insist that they have immediate admission to all the rights and privileges which belong to them as citizens of these United States. |
Sada, s obzirom na celokupnu obespravljenost polovine ljudi ove zemlje, njihovu društvenu i versku degradaciju - s obzirom na gore pomenute nepravedne zakone i zato što se žene osećaju ogorčeno, potlačeno i na prevaru lišene svog najsvetijeg prava, insistiramo da im se odmah priznaju sva prava i privilegije koja im pripadaju kao državljanima ovih Sjedinjenih Država. |
Potpisnici uredi
Potpisnici Deklaracije u Seneka Folsu redosledom potpisa:[5]
- Lukrecija Mot
- Harijet Kejdi Iton - sestra Elizabet Kejdi Staton
- Margaret Prajor (1785—1874) - Kvaker reformator
- Elizabet Kejdi Staton
- Junis Njutn Fut
- Meri En MekKlintok (1800-1884) - Kvaker reformator, polusestra Margaret Prajor
- Margaret Šuli
- Marta Kofin Rajt (1806–75) - Kvaker reformista, sestra Lukrecije Mot
- Džejn Hant
- Ejmi Post
- Ketrin F. Stebins
- Meri En Frink
- Lidija Hant Mount - Kvaker udovica
- Delija Metjus
- Ketrin V. Pajn[6] - 18 godina stara u to vreme, verovatno jedna od dva potpisnika Deklaracije o raspoloženjima koja je ikada glasala.[7]
- Elizabet V. MekKlintok - ćerka Meri En MekKlintok. Pozvala je Frederika Daglasa da prisustvuje.
- Malvina Bibe Sejmur
- Fib Mušer
- Ketrin Šo
- Debora Skot
- Sara Halovel
- Meri MekKlintok - ćerka Meri En MekKlintok[8]
- Meri Gilbert
- Sofron Tejlor
- Sintija Dejvis
- Hana Plant
- Lusi Džons
- Sara Vitni
- Meri H. Halovel
- Elizabet Konklin
- Seli Pičer
- Meri Konklin
- Suzan Kvin
- Meri S. Miror
- Fib King
- Džulija En Drejk
- Šarlot Vodvard (oko 1830-1921) - jedini potpisnik kkoji je dočekao 19. amandman.[9]
- Marta Anderhil - njen rođak se takođe potpisao
- Junis Barker
- Sara R. Vuds
- Lidija Gild
- Sara Hofman
- Elizabet Lesli
- Marta Ridli
- Rejčel D. Bonel (1827—1909)
- Betsi Teksburi
- Roda Palmer (1816—1919) - jedina potpisnica koja je legalno glasala.[10]
- Margaret Dženkins
- Sintija Fuler
- Meri Martin
- P.A. Kulvert
- Suzan R. Doti
- Rebeka Rejs (1808—1895)
- Sara A. Mušer
- Meri E. Vali - ćerka Lidije Maunt
- Lusi Splejding
- Lavinija Lejtam (1781—1859)
- Sara Smit
- Eliza Martin
- Marija E. Vilbur
- Elizabet D. Smit
- Karolin Barker
- En Poter
- Junis Gibs
- Antoanet E. Segur
- Hana Dž. Lejtam - ćerka Lavinije Lejtam
- Sara Sison
- Sledeći muškarci su potpisali, ispod zaglavlja „…gospoda prisutna u korist novog pokreta”:
- Ričard P. Hant (1796—1856) - suprug Džejn C. Hant, brat Lidije Maunt i Hane Plant, takođe potpisnika
- Semjuel D. Tilman
- Džastin Vilijams
- Eliša Fut - suprug Junis Njutn Fut
- Fredrik Daglas
- Henri V. Sejmor - suprug Malvine Bibe Sejmor, potpisnice
- Henri Sejmor
- Dejvid Spalding - suprug Lusi Spalding
- Vilijam G. Barker
- Elijas Dž. Doti
- Džon Džons
- Vilijam S. Del (1801—1865) - ujak Rejčel Del Bonel, potpisnice
- Džejms Mot (1788-1868) - suprug Lukrecije Mot
- Vilijam Borous
- Robert Smolbridž
- Džejkob Metjus
- Čarls L. Hoskins
- Tomas MekKlintok - suprug Meri En MekKlintok
- Saron Filips
- Džejkob Čemberlejn (1802-1878) - Metodist i kasnije član Predstavničkog doma SAD.
- Džonatan Metkalf
- Nejtan Dž. Miliken
- Čarls E. Vudvort
- Edvard F. Anderhil (1830—1898) - tetka mu je Marta Barker Underhil, potpisnica
- Džordž V. Prajor - sin Margaret Prajor, potpisnice
- Džoel Bunker
- Ajzak Van Tasel
- Tomas Del (1828—1850) - sin Vilijema S. Dela i rođak Rejčel Del Bonel, oboje potpisnici.
- E.V. Kapron
- Stiven Šir
- Henri Hatli
- Azalaja Šuli (oko 1805 - 24. oktobar 1855) suprug Margaret Šuli. Rođen u okrugu Linkoln u Gornjoj Kanadi, naturalizovan kao američki građanin 1837. godine. Stanovnik Vaterloa, Njujork i član Junusa. Takođe povezan sa Spiritualistima i Abolicionistima.[11][12]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Library of Congress. The Learning Page. Lesson Two: Changing Methods and Reforms of the Woman's Suffrage Movement, 1840-1920. "The first convention ever called to discuss the civil and political rights of women...(excerpt)". Retrieved on April 4, 2009.
- ^ North Star, July 28, 1848, as quoted in Frederick Douglass on Women's Rights, Philip S. Foner, ed. New York: Da Capo Press, 1992, pp. 49-51; originally published in 1976
- ^ Elizabeth Cady Stanton; Susan B. Anthony; Matilda Joslyn Gage; Ida Husted Harper, ur. (1881). History of Woman Suffrage: 1848-1861. 1. New York: Fowler & Wells. str. 74.
- ^ „The Declaration of Sentiments” (na jeziku: engleski). Seneca Falls Conference. Pristupljeno 2024-03-02.
- ^ „Signers of the Declaration of Sentiments”. National Park Service. Pristupljeno 8. 9. 2015.
- ^ Stevenson, Shanna. „Catherine Paine Blaine” (PDF). Washington State Historical Society. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 06. 2016. g.
- ^ „Catherine Paine Blaine”. Washington State Historical Society.
- ^ „Mary M'Clintock”. National Park Service. Pristupljeno 8. 9. 2015.
- ^ „Charlotte Woodward”. National Park Service. Pristupljeno 8. 9. 2015.
- ^ „Rhoda Palmer”. National Park Service. Pristupljeno 8. 9. 2015.
- ^ „"Obituary - Azaliah Schooley."”. The Liberator. 23. 11. 1855.
- ^ Schooley, Azaliah. „"Letter to Isaac Post"”. Pristupljeno 20. 6. 2018.