Decebal je poslednji kralj Dačana koji je vladao u razdoblju od 87. do 106. godine. Posle gotovo jednog veka nesloge, ujedinio je dačanska plemena i dugo je uspešno odolevao rimskoj ekspanziji. Godine 85. i 86. Decebal je prelazio Dunav i pljačkao njegovu desnu obalu.[1] Do pojave imperatora Trajana, Rimljani su plaćali danak Dačanima. Ali, i pored sve upornosti, nije se mogao odupreti nadmoćnoj vojsci cara Trajana, koja je u dva navrata prodrla u zemlju Dačana. Posle pada dačanske prestonice Sarmigetusa 105. godine, Decebal je nastavio otpor na severu zemlje. Nakon što je bio opkoljen, izvršio je samoubistvo.[2] Time je nestala i samostalnost Dačana, a njihova zemlja postala je rimska provincija Dakija.

Decebal
Decebal kralj Dačana, lik uklesan u stenu sa rumunske strane Đerdapa
Lični podaci
Datum rođenja1. vek
Datum smrti106.
Porodica
RoditeljiSkorilo
Period87-106.
PrethodnikDuras
Lik kralja Decebala isklesan iznad Đerdapske klisure

Decebalovo pravo ime je bilo Diurpanej, ali je nakon pobeda u ratovima tokom 84—85. godine protiv Rimljana, nazvan Decebal što verovatno znači „snaga Dačana“ (balus je izvedeno iz indoevropskog korena *bal čije značenje je snaga i Dece što je verovatno genitiv množine reči Daci, a u prevodu bi značilo Dačana ili od Dačana).

Reference u kulturi uredi

U savremenoj Rumuniji, gde se Dačani smatraju precima današnjih Rumuna, Decebal je zbog svoje dugotrajne, uporne i većim delom uspešne borbe protiv osvajača dobio status nacionalnog heroja, te mu je posvećen veliki broj književnih i umetničkih dela. Među njima se ističe spektakularni istorijski film Dačani Sergiua Nikoleskua iz 1966. gde je Decebalov lik tumačio Amza Pelea. Decebalovo samoubistvo je takođe 2005. rekonstruisano i u drugoj epizodi britanske igrano-dokumentarne serije Life and Death in Rome. Njegov portret velikih dimenzija, uklesan je na jednoj steni na rumunskoj strani Đerdapske klisure, u Kazanu, to je Decebal (skulptura).

Foto-galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ "Beogradske opštinske novine", Beograd 1931.
  2. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1888.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi