Dimitrije Ginić
Dimitrije Ginić (Kladovo, 26. decembar 1873 – Beograd, 18. jul 1934) bio je srpski glumac, reditelj Narodnog pozorišta u Beogradu, osnivač i upravnik više pozorišta.
Dimitrije Ginić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 26. decembar 1873. |
Mesto rođenja | Kladovo, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 18. jul 1934.60 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Biografija
urediŠkolovao se u Donjem Milanovcu i Negotinu, gde je učio osnovnu školu. Dva razreda gimnazije završio je u Nišu, kada prelazi u Beograd da nastavi školovanje. Ujak ga daje u trgovinu 1886. ali Ginić beži iz nje 1888. i priključuje se Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu. Otpušten je nakon prvog debija u komadu "Dušan" M. Cvetića, a zatim se zapošljava u putujućoj družini Isajije Jokića gde radi od 1888. do 1890. Od 1890. do 1894. bio je u družini Nikole Bate Dimića sa kojim je gostovao u Carigradu, a od 1894. do 1897. radio je u družini Petra Ćirića, pa kratko 1897. kod M. Lazića Strica u Narodnom pozorištu u Varaždinu.[1]
Karijera
urediSvoje Prvo srpsko - bosansko - hercegovačko pozorište osniva u Mostaru 1898. godine. Pozorište je radilo sve do 1899. kada je Ginić proteran iz Mostara zbog patriotskog delovanja na Srbe. Odlaskom iz Mostara dolazi na Cetinje i osniva Knjaževsko srpsko - crnogorsko pozorište u kojem je obavljao sve poslove, od reditelja do upravnika. Ovo pozorište je radilo do 1903. Od 1903. do 1907. vodi svoje putujuće pozorište, a 1908. osniva u Sarajevu Srpsko - bosansko - hercegovačko pozorište, kada je uhapšen i proteran u Srbiju.[1] Sa Jocom Stojčevićem, nakon što je gostovao u Narodnom pozorištu u Beogradu glumeći Klaudija u "Hamletu", vodi 1908. i 1909. putujuće pozorište u Nišu, da bi se 1909. vratio u Beograd glumeći Mitketa u "Koštani" u pozorištu Bogoboja Rucovića, a na zauzimanje Darka Ribnikara prelazi u Narodno pozorište sa stalnim angažmanom gde ostaje sve do Prvog svetskog rata. Kao oficir je prešao Albaniju našavši se u Lazuazu u Bizerti, gde osniva Srpsko vojničko pozorište.[2] Za tri godine izvedeno je 186 predstava u kojima je Ginić bio i reditelj i glavni glumac sa nastupima preko 480 pripadnika srpske vojske, diktirajući u celini čitave scenarije koje je igrao ranije: "Ivkova slava", "Hajduk Veljko", "Koštana", "Graničari" i druge.[3] Nakon povratka u Beograd 28. februara 1919. kao član Narodnog pozorišta često se pojavljuje i kao reditelj. Umro je u Beogradu, gde je i sahranjen 18. jula 1934. [4]
Odlikovanja
urediZa zasluge je odlikovan Medaljom za vojničke vrline, Ordenom Belog orla petog reda i Ordenom Svetog Save četvrtog i petog reda.[3]
Reference
uredi- ^ a b Jović, Nebojša (2003). „Dimitrije A.Ginić, čika Gina (1873-1934), glumac i reditelj”. Baštinik. 6. (Istorijski arhiv Negotin): 240.
- ^ Jović, Nebojša (2003). „Dimitrije A.Ginić, čika Gina (1873-1934), glumac i reditelj”. Baštinik. 6. (Istorijski arhiv Negotin): 241.
- ^ a b „Dimitrije Ginić”. Beogradske vesti. Pristupljeno 24. 8. 2022.
- ^ Jović, Nebojša (2003). „Dimitrije A.Ginić, čika Gina (1873-1934), glumac i reditelj”. Baštinik. 6. (Istorijski arhiv Negotin): 242.