Dinja je jednogodišnja zeljasta biljka, poreklom iz Azije i Afrike. Vrlo je verovatno da je još pre više hiljada godina preneta i u druge krajeve sveta. Već stari Egipćani smatrali su dinju poslasticom. Stari Rimljani, a svakako i Grci, sladili su se dinjama baš kao i mi danas. Prva zemlja u kojoj je dinja počela intenzivno da se gaji bila je Francuska. To se dogodilo pre više od tri stotine godina.

Dinja
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Cucumis melo

Daje žute, mesnate, sočne i slatke plodove. Za ishranu se koriste plod, koren i seme. Botanički gledano, dinja obuhvata niz uzgojenih varijeteta i kultivara. Neke vrste dinja nazivaju se kantalupa, a neke kasaba. Ove poslednje stižu kasno u sezoni, ali se bolje održavaju i mogu duže da stoje prilikom transporta na pijace. Ta vrsta dinja ima glatku, žućkasto-zelenu koru i veoma je krupna.

Dinja sadrži beta-karotin, folnu kiselinu i vitamin C, kao i maledoze vitamina B1, B2, B3, B4, B5, B6 i vitamina E. Od minerala u dinji se nalaze: kalcijum, magnezijum, fosfor, kalijum, natrijum, sumpor, cink, gvožđe i bakar.

Spoljašnje veze uredi