Добошар (list)

Dobošar je rukopisni omladinski humoristički časopis koji je izlazio tokom 1941. godine u Beogradu. Uređivali su ga učenici Treće muške realne gimnazije (danas Treće muške realne gimnazije). Časopis je izlazio dva puta mesečno Njegovo izlaženje verovatno je prekinuto bombardovanjem Beograda, 6. aprila 1941.

Dobošar
Naslovna strana 2. broja časopisa (1. mart 1941)
Tipomladinski humoristički rukopisni časopis
VlasnikSlobodan D. Živojinović
IzdavačSlobodan D. Živojinović
Uredniciučenici Treće muške realne gimnazije
Osnivanje1941.
Jeziksrpski
Ukidanje1941.
SedišteBeograd
Veb-sajtDobošar

Istorijat uredi

Dobošar je rukopisni omladinski humoristički časopis koji je izlazio početkom 1941. godine u Beogradu, a čije je prestanak rada, po svemu sudeći, prouzrokovalo nacističko bombardovanje, od 6. aprila. Njegov osnivač i vlasnik, bio je učenik prvog razreda Treće muške realne gimnazije, Slobodan D. Živojinović, dok su urednici bili njegovi školski drugovi, učenici iste gimnazije.[1] Časopis je izlazio dva puta mesečno, svakog 1. i 15. u mesecu.[2]

Društveni kontekst u kom je nastao Dobošar uredi

 
Dobošar br. 2 (1. mart 1941) - rubrika "Humor"
 
Dobošar br. 2 (1. mart 1941) - rubrika "Rebusi"

Krajem 19. veka, u želji da privuku što veći broj čitalaca, nastale su i veoma popularne humorističko-satiričke novine, koje su najčešće imale političku podlogu, ali je bilo je i takvih koje su izdavane bez ikakvih političkih pretenzija, samo radi zabave i razonode ili iz želje da se autori okušaju na polju publicistike. Među njima se izdvajaju oni koji su čak u celini pisani i crtani rukom.[3] Srpska rukopisna periodika nastajala je onda kada nije bilo drugih mogućnosti da se pisana reč približi čitaocu, najčešće u ratnim uslovima, vanrednim okolnostima ili u trenucima materijalne, logističke i tehničke oskudice.[4] Jedan od takvih rukopisnih novina bio je i humoristički list Dobošar, osmišljen i uređivan od strane beogradskih gimnazijalaca.

Rukopisna periodika, odnosno rukopisne novine su preteča štampanih. Godinom pojave novina u Evropi se smatra 1605. godina, kada se u Strazburu pojavilo prvo štampano izdanje. Izdavač i urednik bio je Johan Karolus, koji je pre toga izdavao rukopisne novine.[5] U najpoznatiju rukopisnu periodiku spadaju rukopisne „rovovske novine” iz Prvog svetskog rata. Među njima su i one koje su srpski vojnici pisali na Solunskom frontu, kakav je list Antena. U ovim „rovovskim novinama”, bilo da su izlazile u štampanom ili rukopisnom izdanju, humor je korišćen u svim formama.[6]

Izgled časopisa uredi

Na osnovu sačuvanog drugog broja Dobošara, od 1. marta 1941, može se videti da je časopis pisan ćirilicom, sa ilustracijom koja predstavlja svojevrstan logo lista. To je karikatura sredovečnog čoveka sa dobošem umesto torzoa i palicama u rukama.

Časopis je litografisan, a otisak je ljubičaste boje na belom paus papiru bez linija. Tekst je pisan jednostubačno i dvostubačno, pisanim i štampanim slovima ćirilice. Časopis je datiran, a strane numerisane.[1]

Sadržaj uredi

Časopis je podeljen u pet celina:

  • Prvu celinu predstavlja dvostubačno ispisana programska pesma urednika, u kojoj se ističu ciljevi lista i traži se veći broj saradnika koji će kroz humor, razbibrigu, ali i ozbiljne sadržaje, iskazati volju i oplemeniti školovanje svih učenika gimnazije u kojoj nastaje.
  • Drugi odeljak je naslovljen sa Humor i u njemu se nalazi niz viceva koji su, po svoj prilici, bili aktuelni na beogradskim ulicama u trenutku izlaženja časopisa.
  • Zatim sledi odeljak u kom je objavljen odlomak rodoljubive epske pesme u desetercu, koja je verovatno izlazila u fragmentima.
  • Nakon toga, dolaze crtani trodelni rebusi sa rešenjima.
  • Na kraju se nalazi odeljak Vesti i objave, čiji prilozi se odnose na uređivanje časopisa. U drugom broju, u ovoj rubrici, za budućeg urednika imenovan je Zoran Mihajlović..[1]

Reference uredi

  1. ^ a b v „Dobošar (Beograd, 1941)”. Digitalna Narodna biblioteka Srbije. Pristupljeno 16. 9. 2020. 
  2. ^ „Dobošar”. 2. 1. 3. 1941. Pristupljeno 16. 9. 2020. [mrtva veza]
  3. ^ Ikonić 2016, str. 26-27
  4. ^ „Rukopisna periodika”. Digitalna Narodna biblioteka Srbije. Narodna biblioteka Srbije. Pristupljeno 12. 9. 2020. 
  5. ^ „Najstarije novine”. Odkurzacze Wiedza (Usisivači Znanja). Pristupljeno 12. 9. 2020. 
  6. ^ „Smeh delotvoran i za propagandu i preživljavanje”. Danas. 16. 11. 2018. Pristupljeno 12. 9. 2020. 

Spoljašnje veze uredi