Donja vilica

Donja vilica (lat. mandibula) je najveća i najmasivnija kost lica, koja je preko viličnog zgloba povezana sa kostima lobanje. Zahvaljujući njenoj pokretljivosti, kao i zubima koji su usađeni u alveole i mastikatornim mišićima koji se ovde pripajaju i grupišu, donja vilica učestvuje u žvakanju, govoru, mimici i drugim značajnim funkcijama. Na njoj se opisuju: tijelo i dvije grane.

Donja vilica
Položaj donje vilice
Animirani prikaz donje vilice u lobanji
Detalji
Nazivi i oznake
Latinski naziv	mandibula
MeSH	D008334
Opšta osteologija

Tijelo

Tijelo donje vilice (lat. corpus mandibulae) ima potkovičasti oblik i kod novorođenčadi se sastoji iz dva dijela koja srastaju krajem prve godine života. Tijelo ima dvije strane (spoljašnju i unutrašnju) i dvije ivice (gornju i donju).

Na mjestu spoja prvobitno odvojenih polovina mandibule nalazi se greben koji se širi nadole i ogranišava tzv. bradni trougao (lat. trigonum mentale). Na bazi trougla se nalazi bradno ispupčenje, koje je među sisarima karakteristično samo za čovjeka, a čija se naijsturenija tačka u antropologiji naziva gnation (lat. gnathion). Na krajevima bradnog ispupčenja nalaze se kvržice od kojih polazi kosa linija koja se pruža preko čitave spoljašnje strane tijela donje vilice i nastavlja se u prednju ivicu viličnih grana. Iznad zadnjeg dijela ove linije nalazi se žlijeb na kojem se pripaja obrazni mišić. U prednjem dijelu spoljašnje strane nalaze se dva ovalna otvora kroz koje izlaze bradni živac i arterija. Na gornjem delu ove strane vide se i ispupčenja korijenova donjih zuba, pogotovo u prednjem dijelu gde je kost tanja.

Na unutrašnjoj strani tijela je takođe prisutan žlijeb ili greben koji označava mjesto srastanja polovina vilice. U donjem dijelu se nalazi bradna bodlja sa četiri kvržice na kojima se pripajaju vlakna desnog i levog genioglosnog i geniohioidnog mišića. Slično kao i kod spoljašnje strane i ovde postoji unutrašnja kosa ili milohioidna linija na kojoj se pripaja istoimeni mišić. Osim toga, sa svake strane su prisutna tri udubljenja: podjezična jamica u kojoj je smještena podjezična žlijezda, podvilična jamica za smještaj podvilične žlijezde i digastrična jama u kojoj se pripaja prednji trbuh dvotrbušnog mišića.

Na gornjoj ili alveolarnoj ivici se nalaze zubne čašice za korijenove donjih zuba. Između pojedinih čašica naze se koštane pregrade (lat. septa interalveolaria). Donja ivica se naziva i baza tela mandibule i ona je debela i zaobljena.

Grane

Grane donje vilice su pravougaone koštane pločice, koje polaze od zadnjeg dijela tijela i pružaju se unazad i naviše. Na svakoj grani se razlikuju dve strane (spoljašnja i unutrašnja) i četiri ivice (prednja, zadnja, gornja i donja).

Spoljašnja strana je udubljena u srednjem dijelu, dok je donji dio predstavljen u vidu hrapavog ispupčenja. Na oba dijela spoljašnje strane se pripajaju vlakna maseteričnog mišića. Na sredini unutrašnje strane se nalazi vilični otvor (lat. foramen mandibulae) koji predstavlja početak istoimenog kanala. U donjem dijelu unutrašnje strane je takođe prisutno ispupčenje na kome se pripaja unutrašnji krilasti mišić. Vlakna ovog i maseteričnog mišića se spajaju ispod ugla mandibule i obrazuju mišićnu omču.

Prednja ivica je tanka i oštra. Paralelno sa njom duž unutrašnje strane se pruža sljepoočni greben koji se iza posljednjeg kutnjaka dijeli u dva kraka: unutrašnji i spoljašnji. Zajedno sa ivicom posljednje zubne čašice, ova dva kraka obrazuju tzv. zatkutnjački trougao. Na spoljašnjem kraku se pripaja obrazni mišić. Zadnja ivica je znatno deblja i zaobljenija i stupa u odnose sa parotidnom žlijezdom. Donja ivica se nastavlja u istoimenu ivicu tijela mandibule, dok je gornja ivica udubljena i razdvaja dva nastavka.

Vilični ugao

Vilični ugao (lat. angulus mandibulae) nastaje na mjestu spoja tijela i grana donje vilice. Njegova veličina može da varira, a obično je veći kod žena nego kod muškaraca.

Nastavci

Na gornjem dijelu svake grane donje vilice nalaze se po dva nastavka: koronoidni i kondilarni.

Koronoidni nastavak (lat. processus coronoideus) ima trouglasti oblik i na njemu se pripaja sljepoočni mišić. Kondilarni ili zglobni nastavak (lat. processus condylaris) učestvuje u formiranju viličnog zgloba i sastoji se od glave i vrata. Glava donje vilice nosi zglobnu površinu koja ostvaruje vezu sa jamom sljepoočne kosti. Na vratu se pripaja spoljašnji krilasti mišić.

Vilični kanal

Vilični kanal (lat. canalis mandibulae) polazi od istoimenog otvora i pruža se kroz odgovarajuću granu i tijelo donje vilice. U visini korenova prvog donjeg pretkutnjaka on de deli u spoljašnji i unutrašnji krak. Spoljašnji krak se završava bradnim otvorom, a unutrašnji krak nastavlja prvobitni pravac kanala i odlazi prema prednjim zubima.

Kroz kanal prolaze donji vilični živac i arterija.

Literatura

• Danica Obradović, Ljilja Mijatov-Ukropina, Ljubiša Stojšić: Osteologija za studente medicine, Novi Sad 2000. ISBN 978-86-489-0274-0

Galerija

• 
  Lateralna strana donje vilice
• 
  Donja vilica
• 
  Zubni niz u donjoj vilici