Draga Gavrilović
Draga ili Draginja Karolina Gavrilović (Srpska Crnja 14. mart 1854 — Srpska Crnja, 25. februar 1917) bila je srpska književnica, pedagog i prevodilac.[1] Prva je srpska pripovedačica i romansijerka.[2] Njeno delo Devojački roman iž 1889. godine smatra se prvim ženskim romanom kod Srba.[3]
Draga Gavrilović | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Draginja Karolina Gavrilović |
Datum rođenja | 14. mart 1854. |
Mesto rođenja | Srpska Crnja, Austrijsko carstvo |
Datum smrti | 25. februar 1917.62 god.) ( |
Mesto smrti | Srpska Crnja, Austrougarska |
Nacionalnost | Srpkinja |
Obrazovanje | Učiteljska škola u Somboru |
Zanimanje | književnica, pedagog, ilustrator |
Porodica | |
Roditelji | Milan Milka |
Porodica | Gavrilović |
Književni rad | |
Period | realizam |
Jezik stvaranja | srpski |
Žanr | pesme, humoreske, pripovetke, roman |
Najvažnija dela | „Iz učiteljskog života” (1884) „Dvojački roman” (1889) |
Biografija uredi
Rođena je u Srpskoj Crnji, 14. marta 1854. u uglednoj trgovačkoj porodici, od majke Milke i oca Milana, kao najstarije od osmoro dece.[4] Imala je još pet sestara i dva brata, od kojih je dvoje rano umrlo.[5]
Otac je jedno vreme radio kao školski upravitelj. U kući je, isto kao i njene sestre i braća govorila srpski, mađarski i nemački jezik, stekla solidno muzičko i književno obrazovanje[4] i bila upoznata sa književnim dešavanjima.[5]
Kao odlična učenica je završila četvorogodišnju[5] osnovnu školu 1865. u Novom Sadu, posle čega se vratila u rodno mesto i posvetila se kućnim poslovima, kao što su to nalagali tadašnji običaji. Zahvaljujući pokretu Ujedinjene omladine srpske, koja je pokrenula temu o školovanju devojaka i devojčica, godine 1871. donesena je Uredba o Višim devojačkim školama, kojom su devojke stekle pravo na redovno školovanje u Učiteljskoj školi u Somboru.[4] Draga je pripadala jednoj od prvih generacija devojaka, koje su studirale u Učiteljskoj školi u Somboru (1875—1978).[4] Zbog krhkog zdravlja, tokom školovanja je dosta odsustvovala sa nastave i nije uspela da postigne odličan uspeh.[5]
Od 1888 do 1911. je radila kao učiteljica u Srpskoj Crnji, a jedno kraće vreme u Zaječaru. Učestvovala je u omladinskom pokretu i radila je na prosvećivanju seoskih žena.[1] Prema svedočanstvima ljudi iz Srpske Crnje, koji su je poznavali, bila je prava narodna učiteljica.[6]
Književnošću je počela da se bavi odmah po završetku školovanja. Pisala je pesme, pripovetke, humoreske, priče i romane.[4] Takođe je prevodila tekstove sa nemačkog i mađarskog jezika.[4] Njena prva pesma, o smrti Đure Jakšića je objavljena u novosadskom „Javoru”. U istom časopisu je objavila i prve pripovetke, u obliku feljtona u 11 nastavaka. U kikindskom časopisu „Sadašnjost” je objavljivala značajne polemičke tekstove i književne radove, posebno pripovetke „Misli u pozorištu”, „Nedelja pred izbor kmetova na selu” i „Slike iz života".[4] Njeni radovi su objavljeni i u listovima „Starmali”, „Neven”, „Novi Trebević”, „Orao”, „Bosanska vila”, kao i „Hacfelder Zeitung” na nemačkom.[1]
U njena obimnija dela spadaju pripovetke „Iz učiteljskog života” (1884) i „Dvojački roman” (1889), koji su izlazili u nastavcima.[1] „Dvojački roman” obiluje autobiografskim elementima.[6] Roman je izašao u časopisu „Javor”, pošto su ga prethodno urednici „Sadašnjosti” odbili, jer su ga smatrali preobimnim. Zbog „Devojačkog romana” Draga se smatra prvim ženskim srpskim romanopiscem. Prema spisku pronađenom u njenoj zaostavštini, koji je sama načinila, objavila je ukupno trinaest pripovedaka, nekoliko članaka i nekoliko dečjih pesama, dok su neobjavljeni i zasad izgubljeni, ostali rukopisi „Seoskog romana”, kao i nekoliko pripovedaka i članaka na srpskom i nemačkom jeziku.
Često je svoje radove objavljivala pod pseudonimom ili se potpisavala kao „jedna učiteljica”, „jedna narodna učiteljica” ili „tvoja iskrena drugarica”.[4] Najčešće je pisala o položaju i životu žena, a njene glavne junakinje većinom su bile učiteljice, književnice, glumice, pametne i buntovne devojke ili starije neudate žene.[1] Njena neskriveno feministička, odnosno humanistička proza je kritikovala patrijarhalan model društva i ulogu žene u društvu[4] i suočavala čitaoce sa mitovima o odnosu srpskog društva prema ženama. Zagovarala je promenu patrijahalnog modela društvv jer proizvodi teror u porodici, braku, školstvu, sveštenstvu književnosti i kulturi uopšte.[7] Smatrala je da kritika društva doprinosi njegovom napredovanju, ali nije naišla na podršku. Godine 1900. godine, u listu „Sadšnjost” je objavila svoj poslednji tekst, koji nije potpisala. Tom prilikom je objasnila da će prestati da objavljuje svoje radove zbog nedostatka poštovanja i uvreda koje je doživela.[4]
Nikada se nije udala i nije imala dece. Bila je krhkog zdravlja, od 1893.[5] je bolovala od tuberkuloze.[4] Kako je zbog bolesti, od 1909. često odsustvovala sa posla, penzionisana je.[1]
Umrla je u rodnom mestu i tamo je sahranjena, u porodičnoj grobnici.[1]
Jedna ulica u Srpskoj Crnji nosi naziv u njenu čast.
Njena dela za života su se pojavljivala isključivo u periodici, nisu štampana u obliku zasebnih knjiga, sve do 1990. kada su objavljena njena „Sabrana dela”, u dve knjige.
Reference uredi
- ^ a b v g d đ e Popin 2006, str. 561.
- ^ Tomić 2014, str. 180.
- ^ Garonja Radovanac 2010, str. 39.
- ^ a b v g d đ e ž z i j Loš & 22. 4. 2016.
- ^ a b v g d Knjiženstvo & Draginja Draga Gavrilović.
- ^ a b Anđelić 2013, str. 105.
- ^ Tomić 2014, str. 182.
Literatura uredi
- Gavrilović, Draga (1990). Sabrana dela, knj. 1 : pesme, pripovetke. Kikinda: Književna žajednica Kikinde.COBISS.SR 25459207
- Gavrilović, Draga (1990). Sabrana dela, knj. 2 : pripovetke, Devojački roman, prevodi. Kikinda: Književna žajednica Kikinde. ISBN 978-86-81441-17-6.COBISS.SR 25458439
- Popin, Aleksandra (2006). Čedomir Popov, ur. Srpski biografski rečnik: V-G. Novi Sad: Matica srpska. ISBN 978-86-83651-62-7.
- Loš, Tatjana (22. 4. 2016). „Naša prva romansijerka Draga”. Večernje Novosti onlajn. Kompanija Novosti. Pristupljeno 25. 7. 2016.
- Tomić, Svetlana (2014). „Norma, književnice i istina” (PDF). Kultura, časopis za teoriju i sociologiju kulture i kulturne politike. Zavod za proučavanje kulturnog razvitka. 143: 168—186. Pristupljeno 25. 7. 2016.
- Anđelić, Bojana (2013). „Religija kao izvorište humanih ideja u prozi Drage Gavrilovi”. Religija u ogledalu književnosti. Beograd: Alfa univerzitet. str. 104—111. ISBN 978-86-83237-92-0.
- „Draginja Draga Gavrilović”. Knjiženstvo. Arhivirano iz originala 16. 08. 2016. g. Pristupljeno 26. 07. 2016.
- Garonja Radovanac, Slavica (2010). Žena u srpskoj književnosti. Novi Sad: Dnevnik. str. 39—51. ISBN 978-86-7966-032-9.COBISS.SR 246060039