Dučo di Buoninsenja
Dučo di Buoninsenja (ital. Duccio di Buoninsegna, *sredina 13. veka oko 1250. — † 1318/19.) je italijanski slikar, pripadnik umetničkog pravca gotike, i jedan od najznačajnijih predstavnika Sijenske škole slikarstva.
Dučo di Buoninsenja | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | oko 1250 — 1255. |
Mesto rođenja | Sijena, Republika Sijena |
Datum smrti | oko 1318—1319 |
Mesto smrti | Sijena, Republika Sijena |
Umetnički rad | |
Pravac | Gotika |
Epoha | Slikarstvo Gotike |
Regija | Italijansko slikarstvo |
Uticaji od | Slikarstva Gotike, Vizantijskog slikarstva |
Uticao na | Simone Martinija |
Najvažnija dela | Majesta sa 20 anđela i 19 svetaca |
Biografija i delo
urediRođen je, živeo i radio u Sijeni. Radio je uglavnom u tehnici tempere sa pigmentima i jajima. Slikao je narativne religijske teme, uobičajene u vremenu u kome je stvarao.
Njegova umetnost se zasniva na vizantijskim uzorima, naročito na umetnosti epohe Paleologa. Dučo je poznavao rad svoga firentinskog kolege Čimabuea. Za njih je zajednički način predstavljanja figura - monumentalan i melanholičan u isto vreme. Dučova dela karakterišu meke elegantne linije i rafinirani izbor kolorita.
O Dučovoj mladosti nije ništa poznato i ne znamo ni ko je bio njegov učitelj. Istoričari smatraju na osnovu sličnosti sa slikama Čimabuea mogao upravo ovaj slikar biti njegov učitelj. Sa Dučovim imenom se prvi put susrećemo 1278, kada je dobio od Sijenskog veća radove na ukrašavanje većnice.
Prvo poznato Dučovo delo je Madona sa anđelima oko 1285. godine koju je umetnik naslikao za crkvu Santa Marija Novela u kojoj je još uvek vidljiv iracionalni kontekst koji je on odstranio. Na drugoj strani njegova lica na medaljonima imaju fiziognomske crte.
Jednim od najpoznatijih njegovih dela je madona u tronu Maesta koji je bio u katedrali u Sijeni. Slika je bila slikana i sa prednje i stražnje strane. Na jednoj strani je bila devica Marija koja je u tronu na zlatnoj pozadini okružena anđelima i svecima a na zadnjoj strani su bili prikazi iz raspeća.
Najpoznatiji njegovi učenici su bili Simon Martini i braća Lorenceti i njihovom je zaslugom u 13. veku Sijena postala drugim najznačajnijim slikarskim centrom posle Firence.